Otkriće koje je uzburkalo kozmos
Međuzvjezdani komet 3I/ATLAS, otkriven prije samo pet i pol mjeseci, uspio je uzburkati cijeli svijet. Ovaj jedinstveni objekt tek je treći međuzvjezdani gost zabilježen među tisućama tijela koja lete kroz naš Sunčev sustav. Njegovo je neobično ponašanje odmah izazvalo beskrajan interes, ali i mnogo dezinformacija, uključujući tvrdnje da je riječ o kamufliranom svemirskom brodu.
Neki su teoretičari zavjere čak tvrdili da je komet iskoristio blizinu Sunca u listopadu (kada zbog sjaja zvijezde nije bio vidljiv) za tajni manevar i navodni napad na naš planet. Budući da se ništa od toga nije dogodilo, pozornost se sada preusmjerila na znanstvenu misteriju: takozvano „ne-gravitacijsko ubrzanje”. Iako zvuči kao znanstvena fantastika, za komete je to potpuno normalna pojava.
Što je ne-gravitacijsko ubrzanje i zašto se događa?
Ne-gravitacijsko ubrzanje znači da nebesko tijelo doživljava ubrzanje koje nije uzrokovano gravitacijskom silom drugih planeta ili Sunca. IFL Science pojašnjava da je to isključivo posljedica degazacije, odnosno izbacivanja plinova.
Kometi su, naime, golemi komadi leda i stijena, često nazivani „prljavim grudenjem snijega”. Kada se približe Suncu, zagrijavaju se i počinju sublimirati. To znači da se zaleđeni plinovi (voda, ugljikov dioksid, itd.) pretvaraju iz čvrstog stanja izravno u plin, preskačući tekuću fazu. Ovaj proces nije gladak:
- Često kometi izbacuju snažne mlazove materije (engl. jets).
- Ti mlazovi formiraju rep i komu (oblak plina i prašine oko jezgre).
- Mlazovi izbacuju materiju neravnomjerno i tako utječu na kretanje kometa, stvarajući ne-gravitacijsko ubrzanje.
Kometi nisu savršene sfere, već nepravilni komadi stijena koji podsjećaju na krumpir. Ta neravnomjernost znači da se degazacija može događati jače na jednoj strani tijela nego na drugoj, što dodatno komplicira precizno izračunavanje putanje, ali je potpuno prirodno objašnjenje za svako odstupanje od očekivane orbite.
Novi podaci o masi i veličini međuzvjezdanog putnika
Bez obzira na to koliko je ne-gravitacijsko ubrzanje maleno, ono uzrokuje pomak kometa. Istraživači su uspjeli izmjeriti taj pomak koristeći podatke s teleskopa (uključujući Hubble) te s uređaja u dubokom svemiru kao što su Trace Gas Orbiter (ESA) u orbiti Marsa i misija Psyche (NASA).
Sva ova opažanja zajedno ukazuju na ubrzanje od oko pola mikrona po sekundi na kvadrat. To je nezamislivo malo u usporedbi s gravitacijskim utjecajem planeta, ali ako se konstantno događa, s vremenom može uzrokovati odstupanje od predviđene putanje. Međutim, ova promjena brzine manja od mikrona u sekundi sigurno ne nalikuje djelovanju umjetnog svemirskog broda, kažu znanstvenici.
Autori nove studije uspjeli su izvući nešto fascinantno čak i iz te sićušne varijacije. Procjenjuje se da je masa kometa prije nego što se približio Suncu i doživio glavnu degazaciju iznosila nevjerojatnih 44 milijuna metričkih tona – što je otprilike sedam puta više od mase Velike piramide u Gizi. Ako je ova procjena točna, jezgra 3I/ATLAS-a je nešto manja od prethodnih procjena, s promjerom od oko 375 metara.
Istraživači također vjeruju da bi 3I/ATLAS mogao biti primitivni ugljični objekt, s obzirom na usporedbu spektara s netaknutim uzorcima koje je NASA prikupila na Antarktici. Ovaj međuzvjezdani putnik nastavlja fascinirati znanstveni svijet, dok je misterija „čudnog ubrzanja” čvrsto objašnjena zakonima fizike, a ne vanzemaljskom tehnologijom.
