Jesmo li LEO orbitu pretvorili u „Kulu od karata”?
Zapitajte se: Koliko je gusto nebo iznad nas? Prema novim, zabrinjavajućim izračunima, niska Zemljina orbita (LEO) trenutačno je dom fundamentalno nestabilnog sustava satelitskih megakonstelacija. Istraživači ga opisuju kao pravu „kulu od karata”.
Kada čujete sljedeće brojke, shvatit ćete zašto. Podaci objavljeni na arXiv-u pokazuju da se na LEO orbiti bliski susreti satelita, na udaljenosti manjoj od jednog kilometra, događaju zapanjujuće često – svakih 22 sekunde!
Za konstelacije poput Starlinka, takva približavanja bilježe se u prosjeku jednom svakih 11 minuta. Zamislite to: svaki od tisuća satelita prisiljen je izvesti otprilike 41 manevar godišnje samo kako bi izbjegao sudar s drugim objektima.
Tiha prijetnja: Solarna oluja kao okidač
Na prvi pogled, sustav se doima funkcionalnim, ali najveću opasnost predstavljaju ekstremni, „granični slučajevi”. A što je ekstremnije od moćne solarne oluje?
Autori studije, uključujući Saru Thiele sa Sveučilišta Princeton, ističu da sunčeve baklje utječu na satelite na dva ključna načina, stvarajući savršenu oluju za kaos:
- Povećani otpor: Solarne oluje zagrijavaju gornje slojeve atmosfere, što povećava otpor (drag) i neizvjesnost položaja satelita. Zbog toga objekti moraju trošiti više goriva za održavanje putanje i izbjegavanje sudara. Tijekom solarne oluje Gannon u svibnju 2024. godine, preko polovice svih satelita u LEO orbiti moralo je koristiti gorivo za takve manevre, što je bio presedan.
- Gubitak kontrole: Solarne oluje mogu onesposobiti navigacijske i komunikacijske sustave satelita. Ako aparati izgube sposobnost sigurnog manevriranja, rizik od sudara naglo raste.
CRASH sat i opasnost od Kesslerovog sindroma
Najgori scenarij, onaj kojeg se svi svemirski inženjeri pribojavaju, jest Kesslerov sindrom – lančana reakcija sudara koja stvara nepregledan oblak krhotina oko Zemlje. Taj bi scenarij mogao učiniti lansiranje novih svemirskih letjelica nemogućim desetljećima.
Kako bi procijenili hitnost prijetnje, istraživači su predložili novu mjeru: CRASH (Collision and Significant Harm awareness clock) sat. On pokazuje koliko bi vremena ostalo do katastrofe nakon što sateliti izgube kontrolu.
Izračuni su zastrašujući. Dok je 2018. godine, prije masovnog postavljanja megakonstelacija, CRASH pokazivao 121 dan do katastrofalnog sudara, situacija je drastično pogoršana:
- Prema stanju u lipnju 2025., katastrofalni sudar dogodio bi se za samo 2,8 dana nakon prestanka kontrole.
- Čak i jednodnevni gubitak kontrole nosi 30% vjerojatnosti sudara koji bi pokrenuo višegodišnji proces degradacije orbite.
Karringtonov događaj: Scenarij iz noćne more
Solarni udari često dolaze bez puno upozorenja, ponekad nastaju u samo dan ili dva. Međutim, dodatnu prijetnju predstavljaju nadmoćni događaji poput Karringtonovog događaja iz 1859. godine – najsnažnije geomagnetske oluje ikada zabilježene.
Ako bi se takva oluja ponovila, satelitski sustavi kontrole mogli bi biti izvan funkcije mnogo dulje od nekoliko dana. Autori studije naglašavaju da je samo jedan takav događaj dovoljan da uništi satelitsku infrastrukturu i, na dulji rok, liši čovječanstvo pristupa svemiru. Zato je hitno potrebna realistična procjena rizika prije daljnjeg širenja megakonstelacija u našoj neposrednoj nebeskoj okolici.
