Mit star desetljeće: Znanost demantira priču o „prvoj crnoputoj Britanki”
Gotovo cijelo desetljeće, takozvana „Žena s Beachy Heada” bila je snažan simbol multikulturalnih korijena Britanskih otoka. Ali, u svijetu znanosti, čak i najuvriježeniji mitovi moraju se pokloniti novim dokazima. Istraživanje genoma, provedeno nakon 70 godina od pronalaska, pokazalo je da je ta povijesna figura – pogrešno protumačena.
Znanstvenici iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu potvrdili su da ova mlada žena, čiji su ostaci datirani u rimsko doba, uopće nije stigla iz Afrike. Umjesto toga, rođena je i odrasla u južnoj Engleskoj, što njenu priču čini podjednako fascinantnom, ali sasvim drugačijom od one koju je javnost prihvatila.
Od Eastbournea do simbola: Kako je nastao mit?
Priča počinje 2012. godine, kada je u arhivima gradske vijećnice u Eastbourneu pronađena zaboravljena kutija s natpisom „Beachy Head, 1950”. Unutra se nalazio dobro očuvan kostur mlade žene. Radiougljično datiranje pokazalo je da je umrla između 129. i 311. godine n.e., tijekom rimske okupacije Britanije. Imala je oko 20 godina, visinu 152 cm, a analiza izotopa kostiju otkrila je prehranu bogatu morskim plodovima, tipičnu za stanovnike južne obale.
Iako u početku ništa nije upućivalo na senzaciju, analiza lubanje koju je proveo tim prof. Caroline Wilkinson sugerirala je da bi žena mogla imati morfološke značajke tipične za subsaharsku Afriku. Njena je priča 2016. dospjela u BBC-jev dokumentarac „Black and British: A Forgotten History”, a grad Eastbourne ju je počastio pločom kao „prvu crnoputu Britanku”.
Sumnje i prevrat: Granice interpretacije
Međutim, znanstvena zajednica brzo je počela postavljati pitanja. Već 2017. dr. Selina Brace iz Prirodoslovnog muzeja provela je prve analize DNA, a rezultati su jasno isključili afričko podrijetlo. Tadašnji dokazi upućivali su na Cipar ili područje istočnog Sredozemlja, ali genetski materijal bio je toliko oštećen da su istraživači mogli pročitati samo mali dio genoma. To je pokrenulo ozbiljnu debatu o tome koliko daleko se može ići u interpretacijama temeljenim isključivo na izgledu lubanje.
„Danas znamo da se značajke lica i lubanje u velikoj mjeri preklapaju među različitim populacijama. To nije pouzdan način klasifikacije predaka,” naglašava prof. Wilkinson.
Deseterostruko preciznija analiza donosi konačnu istinu
Tek nedavna primjena moderne tehnologije za analizu DNA omogućila je dobivanje mnogo potpunijeg očitanja genoma – deseterostruko preciznijeg od prethodnih pokušaja.
Rezultat nije ostavio mjesta sumnji: kostur Žene s Beachy Heada pripadao je lokalnoj populaciji južne Engleske iz rimskog doba. Bila je autohtona. Dr. Brace dodaje kako ovo otkriće „ne mijenja povijest Velike Britanije, ali mijenja njezinu vlastitu. Bila je lokalna djevojka iz Eastbournea, a ne pridošlica iz dalekih krajeva.”
Iako je umrla mlada, najvjerojatnije između 18. i 25. godine, na njenoj potkoljeničnoj kosti vidljiv je trag zacijeljene ozljede. Analiza izotopa, koja potvrđuje morsku prehranu, sugerira da je možda živjela u nekom priobalnom ribarskom naselju.
Prošla je dug put – od javnog simbola do tihe lekcije o znanstvenoj točnosti. Upravo zahvaljujući takvim slučajevima, vidimo kako znanost doista funkcionira: korak po korak, s poniznošću pred činjenicama.
