Šokantna reproduktivna strategija: Zašto roditelji jedu svoje mlade?
Neke životinje brinu o svom potomstvu, ali pod određenim uvjetima mogu ga i pojesti. Iako se čini šokantnim, ovo je pojava koja se u životinjskom svijetu događa mnogo češće nego što se obično misli. Takozvani filijalni ili roditeljski kanibalizam zabilježen je kod riba, insekata, pauka, malih sisavaca, pa čak i kod nekih domaćih životinja u Hrvatskoj.
Kako objašnjava bihevioralni ekolog Anish Bose sa Švedskog sveučilišta poljoprivrednih znanosti, takvo ponašanje dio je reproduktivnih strategija mnogih vrsta, a ne nasumična anomalija. Znanstvenici su identificirali više od 1500 vrsta životinja kod kojih je primijećen kanibalizam.
Kada briga o potomstvu prerasta u kanibalizam?
Paradoksalno, kanibalizam se često kombinira s brigom o potomstvu: isti roditelji koji čuvaju jaja ili hrane mlade, pod određenim uvjetima mogu ih i pojesti. Prema Boseu, razlog leži u tome što je razmnožavanje investicija, a različite vrste različito raspoređuju resurse između preživljavanja i broja potomaka.
Najrjeđe se kanibalizmu pribjegava kod životinja sa sporom reprodukcijom, poput kitova ili slonova, koje rađaju i odgajaju jedno mladunče tijekom dugog razdoblja. Nasuprot tome, vrste s velikim leglima i kratkim reproduktivnim ciklusima češće prakticiraju djelomični kanibalizam – jedenje samo nekoliko mladih. Zašto?
- Očuvanje resursa: Pomaže preživjelima da dobiju više hrane ili smanjuje prenapučenost. Istraživanje strvinarskih kornjaša (još 1980-ih) pokazalo je da, u nedostatku resursa, roditelji žrtvuju dio potomstva radi spašavanja ostatka.
- Povratak energije: Kod sisavaca, uključujući mačke, pse ili svinje, kanibalizam se ponekad odnosi na neživotna ili mrtvorođena mladunčad. Na taj način ženka može vratiti energiju utrošenu na trudnoću i porod. Drugi čimbenici uključuju stres, bolesti ili parazite.
Kanibalizam zbog genetske konkurencije i konflikta roditelja
Djelomični kanibalizam legla ponekad je povezan s genetskom konkurencijom. Kod nekih vrsta riba, mužjaci mogu pojesti više mladih ako „osjećaju” da im dio legla ne pripada. To se događa zahvaljujući kemijskim signalima koji se oslobađaju tijekom izlijeganja.
Studija na ribi sunčanici s plavim škrgama iz 2003. godine pokazala je da mužjaci koji prepoznaju potomstvo drugog mužjaka reagiraju povećanim kanibalizmom. Ovo ponašanje proturječi interesima ženke, koja je srodnica cijelog legla i zainteresirana za njegovo očuvanje.
Zbog toga može nastati konflikt između roditelja: ženka čuva jaja, a mužjak patrolira teritorijem. Prema ekologu Anishu Boseu, ova raspodjela uloga omogućuje ženki kontrolu situacije i sprječavanje jedenja potomstva suprotno njezinim interesima.
Kada je uništeno cijelo leglo?
Znanstvenici odvojeno izdvajaju potpuni kanibalizam legla, kada roditelji unište svu mladunčad. To se događa kod glodavaca ili kunića u opasnim ili nepovoljnim uvjetima. U tom slučaju, strategija omogućuje ženki da preživi i pokuša se ponovno razmnožiti kada okoliš postane sigurniji.
Unatoč desetljećima istraživanja, većina podataka odnosi se na ribe i laboratorijske životinje. Znanost tek počinje shvaćati koliko su složeni uzroci ovog ponašanja. Istraživači priznaju: kanibalizam potomstva nije izuzetak, već raširen adaptivni mehanizam, a predstoji nam još mnogo otkrića koja će nam pomoći razumjeti kako i zašto nastaje.
