Pronaći fosilizirana jaja dinosaura uvijek izaziva golemo zanimanje znanstvenika jer nam omogućuje da saznamo kako je život izgledao na Zemlji prije milijune godina. Ovog puta, otkriće je napravljeno u provinciji Guadalajara, tijekom arheoloških iskapanja Poyos, koja se odnose na razdoblje krede. Otkriće je omogućeno zahvaljujući istraživačkom projektu financiranom od strane vlade regije Kastilja-La Mancha u sklopu godišnjeg natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava za znanstvena istraživanja i očuvanje kulturne baštine.
Nedavno je Paleontološki muzej Kastilja-La Mancha, smješten u Cuenci, u svoju stalnu izložbu uvrstio četiri jaja titanosaurusa, čija se starost procjenjuje na 72 milijuna godina. Prema riječima paleontologa odgovornih za otkriće, Francisca Ortege i Fernanda Sangina, jaja imaju karakterističnu crvenkastu nijansu i u izvrsnom su stanju. Pronađena su nakon detaljnih iskapanja i istraživanja na arheološkom nalazištu u Poyosu.
Jaja dinosaura stara 72 milijuna godina
Jaja pripadaju titanosaurusima, skupini velikih sauropoda koji su dominirali kopnenim ekosustavima pred kraj razdoblja krede. Ove biljojede životinje mogle su doseći duljinu veću od 15 metara i težiti preko 20 tona. Prema znanstvenicima, pronalazak jaja ove vrste na istoj razini sedimenta i s očitim morfološkim razlikama sugerira mogući suživot nekoliko vrsta titanosaurusa u istoj regiji. Ova pojava je iznimno rijetka jer jaja dinosaura obično pripadaju jednoj vrsti.
Ako se ova hipoteza potvrdi, nalazište u Poyosu moglo bi postati jedno od najvažnijih mjesta u Europi za proučavanje raznolikosti i rasprostranjenosti iberskih sauropoda neposredno prije velikog izumiranja u razdoblju krede. Paleontolozi naglašavaju da takvi nalazi omogućuju bolje razumijevanje reproduktivnih i ekoloških strategija ovih životinja koje su nastanjivale Pirenejski poluotok prije više od 70 milijuna godina.
Tijekom službenog predstavljanja nalaza u Paleontološkom muzeju Kastilja-La Mancha, zamjenica ministra kulture i sporta, Carmen Teresa Olmedo, istaknula je važnost otkrića i njegovu međunarodnu znanstvenu vrijednost. “Suočeni smo s otkrićem od svjetskog značaja, jer je suživot dvije različite vrste jaja na istoj stratigrafskoj razini iznimno rijetka pojava”, izjavila je predstavnica regionalne vlasti.
Znanstvena vrijednost otkrića
Istraživanje, koje koordinira tim Grupe za evolucijsku biologiju UNED-a, uključujući Francisca Ortegu, omogućilo je detaljnu analizu sastava i strukture ljuske jaja pomoću mikroskopskih metoda i mineraloške analize. Rezultati potvrđuju njihovo izuzetno stanje očuvanosti, što je u velikoj mjeri posljedica sedimentacijskih uvjeta terena koji su pogodovali procesu fosilizacije.
Tim naglašava da fosili pokazuju mikrostrukturne značajke koje ukazuju na praktički netaknuto stanje izvornog materijala, što predstavlja jedinstvenu priliku za proučavanje reproduktivne biologije dinosaura.
Zamjenica ministra Olmedo također je primijetila da istraživanja ove vrste “nemaju samo znanstvenu vrijednost, već i popularizatorsku i edukativnu, jer približavaju javnosti važnost regionalne paleontološke baštine i njezin doprinos globalnom znanju o povijesti života na Zemlji.”
Novi ootakson: Litosoolithus poyosi
Istraživanja potvrđuju prisutnost vrste Fusioolithus baghensis, široko rasprostranjene u kasnijim zapisima, ali također opisuju i novi ootakson: Litosoolithus poyosi. Karakteriziraju ga velika jaja, vrlo tanka ljuska, niska poroznost i difuzni ornamenti. Koegzistencija dvije različite vrste jaja na istoj stratigrafskoj razini iznimno je rijetka pojava, što nalazišta u Poyosu čini svjetskim uzorom. Kroz statističku analizu mikrostruktura ljuske (sferolita i poroznih kanala), autori dokazuju značajne razlike koje omogućuju jasno razlikovanje Litosoolithus poyosi od drugih ootaksona.
Geološki kontekst, izvrsno stanje očuvanosti gnijezda i cijelih jaja, kao i obilje fragmenata ljuski, pružaju ključne informacije o paleobiologiji razmnožavanja europskih titanosaurusa. Ovi rezultati doprinose boljem razumijevanju raznolikosti i rasprostranjenosti sauropoda na Pirenejskom poluotoku neposredno prije njihovog izumiranja u razdoblju krede, te obogaćuju usporedbe s drugim suvremenim arheološkim nalazištima.
Otkriće ovih jaja dinosaura nema samo regionalno značenje, već doprinosi i proširenju globalnog znanja o geografskoj rasprostranjenosti titanosaurusa. Prije samo nekoliko godina smatralo se da je njihova prisutnost u Europi rijetka i sporadična, no nedavna otkrića pokazuju da su ove životinje bile raširenije nego što se prije mislilo. Detaljno proučavanje ovih jaja dinosaura omogućit će usporedbu njihovih značajki s drugim nalazima na kontinentu, što može pružiti vrijedne podatke o migracijskim rutama i obrascima gniježđenja europskih sauropoda u kasnoj kredi.
