Prije nekoliko desetljeća, pretvaranje degradiranog zemljišta u šumu činilo se nemogućim. Ipak, ambiciozni projekt pošumljavanja u Kini, započet u 20. stoljeću, pokazao je da se čak i najviše erodirana područja mogu vratiti u prvobitno stanje. Započeo je kao eksperiment za zaustavljanje pješčanih oluja, ali je sada postao globalni model ekološke renaturacije.
Kineski ekološki rekord pretvorio se u najveću umjetnu šumu na svijetu
Ono što se danas smatra međunarodnim primjerom renaturacije rođeno je u provinciji Hebei, gdje je više od 93 000 hektara pustinje pretvoreno u umjetnu šumu.
Inicijativa, službeno pokrenuta 1962. godine, imala je za cilj zaustaviti napredovanje dezertifikacije Hunshandaka, koje je prijetilo velikim urbanim središtima poput Pekinga i Tianjina.
Prema informacijama, degradacija tog područja seže do posljednjih godina dinastije Qing, kada su masovna deforestacija i oružani sukobi pretvorili plodno tlo u središte pješčanih oluja, prijeteći ekološkoj sigurnosti sjevernog dijela zemlje.
Suočena s ovom situacijom, šumarska uprava osnovala je Mehaničku šumsku farmu Saihanba, koja je postala središte ekološke operacije bez presedana.
Kako je Kina uspjela povećati pokrivenost šumama s 11% na 82% u Saihanbi
Početak projekta karakterizirali su ekstremni uvjeti. Prve brigade, sastavljene od 369 radnika, stigle su na teritorij gdje su vladale oštre zime, stalna suša i nedostatak infrastrukture. Opstanak svakog mladog izdanka bio je neizvjestan, ali upornost triju generacija šumara omogućila je održavanje napora koji se danas smatraju ekološkom prekretnicom.
Pošumljavanje je poraslo s početnih 11,4% na 82%. Od 93 000 hektara upravljanog zemljišta, 75 000 je trenutačno prekriveno šumom, od čega je 59 000 hektara umjetno pošumljavanje, a 16 000 sekundarne šume. Ovaj napredak učvrstio je poziciju Saihanbe kao nacionalnog simbola obnove okoliša velikih razmjera.
Utjecaj šume Saihanba na okoliš: barijera protiv pješčanih oluja i apsorber CO2
Stvaranje ovog golemog zelenog pojasa opipljivo je promijenilo kvalitetu okoliša u obližnjim regijama. Treba naglasiti da je prisutnost šume smanjila rizik od pješčanih oluja u Pekingu tijekom proljeća za nevjerojatnih 70%.
Osim toga, ovaj ekosustav godišnje apsorbira 747 000 tona ugljičnog dioksida i oslobađa 545 000 tona kisika.
Područje je također postalo utočište za bioraznolikost, dom za 625 vrsta biljaka i 261 vrstu kralježnjaka, uključujući životinje i biljke pod nacionalnom zaštitom. Trenutačno u upravljanju i širenju projekta sudjeluje više od 1190 zaposlenika.
Masovno pošumljavanje i put prema ekocivilizaciji
Uspjeh Saihanbe inspirirao je nacionalnu strategiju ekološke obnove. Od 2001. Kina godišnje obnavlja oko 50 000 km2 šumske površine, što je rezultat bez presedana na globalnoj razini. Zahvaljujući državnim ulaganjima, šumovitost je do 2020. porasla na 23%, približavajući zemlju cilju ekocivilizacije, unatoč izazovima vezanim uz emisije i dezertifikaciju. Transformacija Saihanbe potvrđuje da je renaturacija velikih razmjera itekako moguća za repliciranje i na drugim područjima svijeta.
