Ideja da biljka može proizvoditi zlato zvuči kao nešto iz bajke. Međutim, ovaj naizgled magičan koncept temelji se na autentičnoj znanstvenoj disciplini zvanoj „fitominerija”.
Tim znanstvenika otkrio je da neke biljne vrste same po sebi ne stvaraju zlato, ali imaju izvanrednu sposobnost izvlačenja zlata iz tla, nakupljanja u svojim tkivima i koncentriranja. To otvara mogućnost razvoja metode rudarenja koja je puno prihvatljivija za okoliš.
Kako se može izvući zlato iz biljke?
Znanstvenik Chris Anderson, ključna figura u ovom području, pokazao je da su biljke poput eukaliptusa ili indijske gorušice posebno učinkovite u ovom zadatku.
Proces se temelji na prirodnom principu. Sve počinje u tlima koja već sadrže čestice zlata, često u tako niskim koncentracijama da bi njihovo izvlačenje tradicionalnim metodama bilo neizvedivo i ekonomski neodrživo. Ovdje biologija određenih biljaka postaje inovativno rješenje za oporavak ovog plemenitog metala koji bi inače bio izgubljen.
Kako bi olakšali proces, znanstvenici u tlo unose kemijsko sredstvo koje otapa čestice zlata, čineći ga asimilabilnim za korijene biljke. Na taj način otopljeno zlato apsorbira se zajedno s vodom i drugim hranjivim tvarima.
Biljke kao biološke pumpe
Jednom unutar biljnog organizma, biljka djeluje kao svojevrsna biološka pumpa. Zlato putuje kroz vaskularni sustav i nakuplja se u obliku nanočestica, prvenstveno u lišću i stabljikama. Biljka ne trpi štetu u ovom procesu; ona jednostavno skladišti metal tijekom svog životnog ciklusa kao prirodni bioakumulator.
Daleko od slike žetve grumena zlata izravno s grana, završni korak zahtijeva industrijski proces. Nakon što biljke akumuliraju značajnu količinu metala, beru se i naknadno spaljuju (incineriraju).
Kako je stručnjak naveo, dobiveni pepeo sadrži koncentrirano zlato, koje se zatim mora odvojiti i pročistiti konvencionalnim metalurškim metodama kako bi se dobilo čisto zlato.
Fitominerija: Održiva alternativa za budućnost
Fitominerija je tehnika koja zahtijeva vrlo specifične uvjete: tlo s prisutnošću zlata, upotrebu kemikalija za otapanje i infrastrukturu za žetvu i spaljivanje velikih razmjera. Njezina prava vrijednost leži u potencijalu kao održivija i manje invazivna alternativa rudarstvu na otvorenom kopu.
Najveća prednost ove metode je njezin utjecaj na okoliš. Mogla bi se koristiti za izvlačenje vrijednih metala iz zagađenih terena ili rudarskog otpada, čime se doprinosi čišćenju okoliša uz stvaranje ekonomske koristi.
Osim zlata, istražuje se i sposobnost drugih biljaka da akumuliraju platinu, paladij i druge rijetke metale, što bi moglo transformirati način na koji dobivamo strateške resurse.
Ukratko, iako ne postoji čarobna biljka koja stvara zlato iz ničega, znanost je pronašla način da koristi prirodu za 'žetvu’ zlata iz zemlje. Fitominerija stoga predstavlja obećavajući most između botanike i metalurgije, tehniku koja nudi zeleniji i održiviji horizont za budućnost rudarske industrije.
