Za mnoge ljude u Hrvatskoj, zatvaranje ormara ili ladica prije odlaska na spavanje nije samo puka navika ili sitna fiksacija. Psihologija objašnjava da ovaj običaj može biti duboko povezan s potrebom za kontrolom, tjeskobom ili određenim prethodnim iskustvima koja oblikuju naš osjećaj sigurnosti u vlastitom domu.
Dobar san ovisi o višestrukim čimbenicima, no jedan detalj za neke je ljude presudan: nemogućnost usnivanja ako ormar ostane otvoren. Iako se na prvi pogled čini kao beznačajna gesta, stručnjaci ističu kako ovo ponašanje odgovara specifičnim emocionalnim i kognitivnim mehanizmima.
Zašto otvoreni ormar izaziva nelagodu?
Stručnjaci za mentalno zdravlje objašnjavaju da se strah ili odbijanje otvorenih vrata — bilo da se radi o ormaru ili samoj sobi — može povezati s fobijom poznatom kao entamofobija. Ova reakcija proizlazi iz središnjeg uvjerenja: ideje da zatvoreni prostori pružaju veću kontrolu i sigurnost.
Iako zatvorena vrata ne jamče stvarnu fizičku zaštitu od opasnosti, ona mogu generirati trenutačni osjećaj smirenosti. Radi se o subjektivnoj percepciji koja našem mozgu šalje signal da je okruženje pod kontrolom i sigurno za odmor.
Odakle potječe ova potreba?
Psiholozi navode da se ovo ponašanje može razviti uslijed različitih čimbenika:
- Prethodna negativna iskustva: Strašni događaji ili epizode tjeskobe u djetinjstvu mogu ostaviti dugotrajan trag.
- Kulturološki utjecaji: Filmovi strave i mediji često koriste ormare kao mjesta gdje se krije opasnost, što podsvjesno oblikuje našu percepciju.
- Obiteljski modeli: Strahovi roditelja ili skrbnika često se prenose na djecu. Ako su figure od autoriteta percipirale otvorena vrata kao potencijalnu opasnost, ta se percepcija može instalirati kao apsolutna istina.
Krug koji pojačava ponašanje
Ključna točka je da čin zatvaranja ormara zapravo povratno pojačava strah. Svaki put kada osoba zatvori vrata kako bi se osjećala sigurno, ona interno potvrđuje ideju da je ostavljanje vrata otvorenima opasno. To trenutačno olakšanje jača uvjerenje i s vremenom postaje sve teže tolerirati otvorena vrata, pretvarajući naviku u gotovo automatsku radnju.
Otvorene ladice i psihološke osobine
Nelagoda se ne ograničava samo na ormare; mnogi ne mogu spavati ni ako ladica ostane otvorena. Prema stručnjacima, ovo ne mora nužno značiti psihološki problem. Često je riječ o osobnoj preferenciji ili načinu organiziranja okoline kako bi se postigao unutarnji mir.
Međutim, određene psihološke osobine mogu biti povezane s ovim ponašanjem:
- Perfekcionizam: Potreba za redom i simetrijom koja stvara nelagodu pred onim što je „izvan mjesta”.
- Senzorna osjetljivost: Neki ljudi intenzivnije reagiraju na vizualne ili prostorne podražaje u svom okruženju.
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP): Samo u ekstremnim slučajevima, kada je radnja praćena visokom razinom tjeskobe i nemogućnošću funkcioniranja.
Kada obratiti pozornost?
Zatvaranje ormara prije spavanja samo po sebi nije problem. No, ako osoba osjeća intenzivnu tjeskobu, iracionalan strah ili potpunu nemogućnost spavanja bez te radnje, to može biti znak da je u igri nešto dublje. Psihologija se slaže: ne radi se o namještaju ili vratima, već o onome što oni predstavljaju na emocionalnoj razini. Identificiranje tog uzroka prvi je korak prema slobodnijem i mirnijem odmoru.
