Nova saznanja o emocionalnom svijetu mačaka
Desetljećima je znanost proučavala veze koje psi razvijaju s ljudima. Istraživanja su potvrđivala činjenice koje je društvo već prihvatilo: psi imaju prirodni karakter za formiranje dubokih društvenih veza. U analiziranim studijama, pseći problemi poput separacijske anksioznosti koristili su se za mjerenje intenziteta i prirode privrženosti ljudskim skrbnicima.
Rušenje predrasuda o mačjoj ravnodušnosti
Nasuprot tome, afektivna veza između mačaka i ljudi dugo je zauzimala marginalno mjesto u znanstvenim istraživanjima. Kulturne predrasude i popularne ideje tvrdile su da su mačke ravnodušne i samodostatne životinje, nesklone uspostavljanju odnosa ovisnosti ili povjerenja. Ovaj se pristup počeo urušavati s pojavom novijih istraživanja koja su pod povećalo stavila afektivne veze između mačaka i ljudskih bića.
Edukatorica za mačke, Marta Olivares, objasnila je da ova promjena proizlazi iz namjernog napora da se ponovno procijeni sposobnost mačaka da razviju odnose privrženosti slične ili čak superiornije onima uočenima kod pasa. Rezultati su dokazali da mačke ne samo da mogu uspostaviti trajne veze s vlasnicima, već postižu postotke sigurne privrženosti koji premašuju čak i one kod pasa. Prema podacima, 65,5% mačaka pokazuje figuru privrženosti, što je brojka veća od one zabilježene kod pasa, koja iznosi 58%.
Metodologija: Kako mjerimo mačju ljubav?
Veze između mačaka i ljudi mogle su se analizirati zahvaljujući promjeni metode istraživanja. Znanost je za mačke usvojila isti protokol koji se prethodno koristio s djecom, primatima i psima: Secure Base Test. Ovaj eksperiment, po prvi put sustavno primijenjen na mačkama, bio je ključan za dimenzioniranje vrste privrženosti koju one mogu formirati.
Postupak se sastojao od tri jasno definirane faze:
- Mačka i vlasnik borave u nepoznatoj prostoriji dvije minute, što stvara potencijalno stresnu situaciju.
- Vlasnik napušta prostoriju, a mačka ostaje sama dvije minute.
- Ponovni susret i povratak vlasnika u prostoriju.
Detaljna analiza govora tijela i ponašanja nakon ponovnog susreta omogućila je identifikaciju dviju skupina. Manji dio mačaka pokazao je ravnodušnost ili znakove stresa unatoč povratku vlasnika. Međutim, većina je uspostavila autentičnu „figuru privrženosti i sigurnosti”, vidljivo se opuštajući i smanjujući tjeskobu nakon povratka čovjeka. Ova strategija dokazala je da mačke aktivno odgovaraju na emocionalnu podršku, čineći prisutnost vlasnika ključnim faktorom zaštite od stresa.
