Oporavak pirinejskog risa (lince ibérico) predstavlja jedan od najvećih izazova za bioraznolikost s kojima se Španjolska ikada suočila. Iako se u raznim autonomnim zajednicama intenzivno radi na njegovu ponovnom naseljavanju, ključni je preduvjet opstanak populacije – njihovo uspješno razmnožavanje u divljini, što nije uvijek jednostavan proces.
Revolucionarno postignuće u laboratoriju
U ovom fascinantnom kontekstu, tim španjolskih istraživača postigao je povijesni uspjeh: po prvi put su u laboratorijskim uvjetima stvoreni embriji ove plemenite divlje mačke. Studiju su predvodili Nacionalni muzej prirodnih znanosti (MNCN), Više vijeće za znanstvena istraživanja (CSIC) i Veterinarski fakultet Sveučilišta Complutense u Madridu (UCM).
Proces je proveden putem in vitro oplodnje reproduktivnih stanica ženki koje su, nažalost, stradale u nesrećama, koristeći spermu krioprezerviranu u biobanci vrste, koja služi kao svojevrsno genetsko osiguranje.
Nova nada za genetsku raznolikost
Eduardo Roldán, istraživač iz MNCN-a i suvoditelj studije, ističe kako ovo istraživanje donosi nove mogućnosti programu očuvanja risa. „Ovo omogućuje reprodukciju životinja koje inače ne bi imale tu priliku, bilo zbog prerane smrti ili zbog problema u ponašanju koji ih sprječavaju u parenju”, objasnio je Roldán.
Iako je istraživanje još u početnoj fazi, rezultati objavljeni u časopisu Theriogenology Wild potvrđuju da reproduktivna biotehnologija može postati ključni alat za osiguravanje dugoročne genetske održivosti ove vrste.
Kako je tekao proces?
Zahvaljujući suradnji centara za uzgoj u zatočeništvu u Španjolskoj i Portugalu, prikupljen je i pohranjen genetski materijal mužjaka. S druge strane, jajnici ženki stradalih u prometu transportirani su u hladnim uvjetima do laboratorija, gdje je potaknuto sazrijevanje jajnih stanica u strogo kontroliranim uvjetima.
- Prikupljanje materijala: Korištenje stanica stradalih jedinki za spas budućih generacija.
- Krioprezervacija: Embriji su nakon oplodnje pohranjeni metodom vitrifikacije.
- Budući koraci: Sljedeći veliki izazov je razvoj metoda za prijenos tih embrija u surogat ženke kako bi se povećala genetska raznolikost na terenu.
Od ruba izumiranja do oporavka
Situacija s pirinejskim risom nekada je bila alarmantna. Tijekom 2001. godine na cijelom Pirenejskom poluotoku preostale su samo 94 jedinke. Zahvaljujući neumornom radu stručnjaka, do 2024. godine populacija je porasla za 18,8 % u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši brojku od 2.401 jedinke.
Ovaj nevjerojatan skok omogućio je Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN) da status pirinejskog risa spusti s kategorije „kritično ugrožen” na „osjetljiv”. Ipak, opasnost nije prošla, a biotehnologija bi mogla biti onaj presudni faktor koji će osigurati da ova prekrasna životinja zauvijek ostane dio našeg prirodnog nasljeđa.
