Što bi moglo povezivati duboke hodnike spilje u Moravskoj sa srcem drevne Anatolije? Otkriće u spilji Kateřinská postavilo je istraživačima pitanje na koje još uvijek nema pravog odgovora. Tijekom istraživanja novih dijelova spiljskog sustava, speleolozi su naišli na nešto potpuno neočekivano: kamenu pločicu prekrivenu klinastim pismom i zidne crteže koji prikazuju likove u karakterističnoj odjeći.
Ovaj nalaz dovodi u pitanje mnoge utvrđene činjenice o drevnim kontaktima i dosegu civilizacija. Artefakti koji bi trebali počivati tisućama kilometara daleko, na području nekadašnjeg Hetitskog Carstva, iznenada su se pojavili u srcu Europe. Neviđeno otkriće hetitskog klinastog pisma tako daleko na zapadu izazvalo je pomutnju u znanstvenim krugovima i potaknulo hitnu reakciju čeških vlasti.
Pločica s molitvom luvijskom božanstvu
Pronađena pločica, iako djelomično oštećena, omogućila je čitanje dijela teksta. Zapisan je na anatolijskom jeziku, najvjerojatnije na luvijskom dijalektu, blisko povezanom s hetitskim. Sadržaj natpisa je osobna posveta ili molitva upućena božanstvu po imenu Šantaš – važnoj figuri u luvijskom panteonu, koja čuva zdravlje i pruža zaštitu.
Ništa manje intrigantni nisu ni prateći crteži na zidu spilje. Oni prikazuju siluete u karakterističnim stožastim pokrivalima za glavu i odorama koje gotovo bez greške odgovaraju prikazima hetitskih božanstava ili vladara poznatih s područja današnje Turske. Posebno se ističe prikaz okruglog sunčevog diska okruženog krilima – moćnog simbola kraljevske vlasti i božanske zaštite u hetitskoj ikonografiji.
„Ovo je bez presedana. Pronalazak hetitskog klinastog pisma, ili bilo kojeg klinastog pisma, tako daleko na zapadu Europe, tisućama kilometara od njegovog poznatog središta u Anatoliji, potkopava sve što smo mislili da znamo o drevnim migracijama i kulturnoj difuziji”, objašnjava Alena M. Šefčíková, lingvistica i hetitologinja sa Sveučilišta Karlo u Pragu.
Između autentičnosti i mistifikacije
U početku se razmatrao scenarij suvremene krivotvorine, no brzo se pokazalo da je to malo vjerojatno. Napredno znanje potrebno za izradu takvog artefakta, teško dostupan položaj mjesta otkrića i vidljivi tragovi prirodnog trošenja kamena govore u prilog drevnom podrijetlu predmeta. Scenarij u kojem bi netko posljednjih desetljeća sakrio takav predmet duboko u spilju čini se prilično nategnutim.
Znanstvenici koji vode istraživanja, poput Petra Šebele, naglašavaju potrebu za oprezom. Posljedice priznavanja ovog nalaza autentičnim previše su ozbiljne da bi se žurilo s konačnim zaključcima. Jedna od hipoteza pretpostavlja da je tamo mogla stići mala, izolirana skupina Anatolijaca – možda trgovaca, prognanika ili izvidnika. Problem je što u okolici nisu pronađeni nikakvi drugi tragovi njihove prisutnosti, poput krhotina keramike ili alata, što značajno slabi ovu teoriju.
Reinterpretacija ili autentični trag?
Postoji i manje spektakularna, ali još uvijek fascinantna mogućnost. Možda su prirodne formacije stijena u spilji u nekom trenutku povijesti „dorađene” od strane nekoga tko je poznavao hetitsku simboliku. Međutim, to otvara novo pitanje: odakle bi osoba u srcu Europe imala tako detaljno znanje o civilizaciji čije su pismo i ikonografija zaboravljeni tisućama godina i ponovno dešifrirani tek u prošlom stoljeću?
Tim koji čine lingvisti, arheolozi i geolozi koristi najsuvremenije metode, uključujući napredno 3D skeniranje i tehnike datiranja, kako bi utvrdili starost i podrijetlo nalaza. Svaki milimetar pločice i svaka linija crteža dokumentiraju se s iznimnom pažnjom. Otkriće u spilji Kateřinská ostaje otvorena knjiga koja nas tjera da na kartu antičkih kultura gledamo na nov, manje krut način.
