U visokogorskoj špilji na jugu Italije, u masivu Pollino, više od tri i pol tisuće godina počivale su kosti predstavnika tajanstvene zajednice. Mjesto zvano Grotta della Monaca skrivalo je nešto više od samih ostataka – čuvalo je genetski zapis koji tek sada, zahvaljujući najnovijim istraživanjima, počinje pričati svoju priču. Ta se priča pokazala znatno složenijom, a na trenutke i mračnijom nego što se prvotno očekivalo.
Međunarodna skupina znanstvenika odlučila je proučiti genome ljudi pokopanih u ovoj udaljenoj špilji. Analiza drevne DNK iz razdoblja između 1780. i 1380. godine prije Krista donijela je rezultate koji su potresli znanstvenu zajednicu.
Genetski mozaik planinske zajednice
Rekonstrukcija genetskih profila otkrila je fascinantan mozaik predaka. Stanovnici špilje nosili su u sebi tragove europskih lovaca-sakupljača, neolitičkih poljoprivrednika iz Anatolije te pastira iz stepa. To je klasičan set za brončano doba, ali posložen na jedinstven način. Zanimljivo je da su njihovi genomi pokazivali snažnu srodnost sa skupinama sa Sicilije, no nedostajali su im tragovi utjecaja iz istočnog dijela Sredozemlja, koji su bili izraženi kod njihovih sicilijanskih susjeda.
Iako je zajednica živjela u zemljopisnoj izolaciji, na visini većoj od 600 metara nadmorske visine, nije bila potpuno odsječena. Dvije od istraživanih osoba imale su jasne genetske veze s populacijama iz sjeveroistočne Italije. To ukazuje na to da je čak i u to vrijeme postojala određena mobilnost i protok gena na velike udaljenosti duž cijelog Apeninskog poluotoka.
Prvi dokumentirani slučaj u prapovijesti
Najpotresniji aspekt istraživanja pokazao se kao dokaz o incestuoznoj vezi. Analiza DNK nedvosmisleno je ukazala na relaciju otac-kći. Ovo je prvi takav genetički potvrđen slučaj u kontekstu prapovijesne Europe. Ovo otkriće baca potpuno novo svjetlo na unutarnju dinamiku malih, izoliranih skupina.
- Biološki dokaz: Činjenica je neosporna, no društveni kontekst ostaje zagonetka.
- Društveno značenje: Znanstvenici se pitaju je li to bilo prihvaćeno ponašanje ili rezultat ekstremne izolacije.
- Rituari: Unatoč ovom nalazu, ukopi u špilji bili su organizirani prema spolu i srodstvu, što sugerira promišljen pogrebni ritual.
Analiza ostataka pokazala je da je špilja služila kao zajedničko mjesto odmora koje je učvršćivalo veze i zajednički identitet male skupine. Čak i ovaj šokantan slučaj može ukazivati na specifična kulturna ponašanja čije značenje još uvijek ne razumijemo u potpunosti.
Stočarstvo unatoč genetici i metalurgija
Još jedno iznenađenje bio je prehrambeni paradoks. Iako su u genomima stanovnika pronađene varijante povezane s intolerancijom na laktozu kod odraslih, podaci iz izotopa jasno ukazuju na to da su konzumirali mlijeko i mliječne prerađevine. Zajednica se bavila stočarstvom i na neki se način nosila s fiziološkim ograničenjima.
Grotta della Monaca bila je posebno mjesto ne samo zbog ukopa. Poznata je i po najranijim tragovima rudarenja i prerade ruda bakra i željeza u regiji. Povezivala je, dakle, ceremonijalnu funkciju s gospodarskom, što svjedoči o naprednosti i složenosti ove planinske zajednice. Ova mala skupina održavala je kontakte s udaljenim regijama, razvijala metalurgiju i uspješno se prilagođavala teškim uvjetima.
