Antarktika i dalje pred nama skriva goleme tajne. Međutim, ta se situacija počinje mijenjati zahvaljujući iznimnoj tehnologiji i neviđenom pothvatu čiji će plodovi dugo ostati zapisani u povijesti znanosti. Ispod ledenih ploča debelih stotinama, a ponegdje i tisućama metara, prostire se svijet do kojeg čovjek ne može doprijeti. Čak je i najnaprednija istraživačka oprema desetljećima imala problema s tim, što je značilo da se sve što smo znali o uvjetima ispod ovih ledenih divova temeljilo uglavnom na teorijama i nagađanjima.
Ipak, znanstvenici su konačno dobili golemu količinu podataka za analizu. Maleni znanstveni plovak pod nazivom Argo proveo je pod ledom čak dvije i pol godine. Njegova misija nije bila samo test izdržljivosti, već nam je prvenstveno pružila ključne podatke iz samog srca ledene tvrđave.
Putovanje od 300 kilometara u nepoznato
Tijekom neobičnog, 300 kilometara dugog putovanja ispod ledenih polica Denman i Shackleton, uređaj u obliku znanstvene bove prikupio je blizu 200 punih oceanskih profila. Svakih pet dana vršio je mjerenja temperature i saliniteta vode, sežući od morskog dna pa sve do donjeg dijela ledenog svoda. Na taj je način izgrađena prva detaljna slika okoliša koji je do sada bio praktički nedostupan znanosti. No, tijekom velikog dijela ove misije, znanstvenici uopće nisu znali radi li oprema još uvijek.
Osam mjeseci u potpunoj tišini
Najdramatičniji trenutak misije bio je period kada se kontakt s plovkom potpuno prekinuo na osam dugih mjeseci. Debeli ledeni pokrivač djelovao je kao snažan štit, blokirajući bilo kakvu komunikaciju sa satelitima. Bez GPS signala, timovi za praćenje iz australske agencije CSIRO nisu imali pojma gdje se nalazi njihova dragocjena oprema i funkcionira li uopće. Postojao je stvaran strah da je zauvijek zarobljena ili uništena.
Tako je počelo dugo iščekivanje koje je trajalo sve dok sonda konačno nije pronašla pukotinu i izronila na površinu. Tada se odmah pokazalo da je cijelo to vrijeme marljivo gradila pravu znanstvenu riznicu. Prikupljene informacije bacaju potpuno novo svjetlo na procese koji odlučuju o stabilnosti golemih masa leda i brzini kojom one mogu nestati, podižući razinu oceana.
Detektivski rad znanstvenika: Kako rekonstruirati rutu bez GPS-a?
Jedan od najvećih tehničkih izazova cijelog projekta bio je upravo taj osmomjesečni prekid u komunikaciji. Znanstvenici su morali smisliti način kako rekonstruirati rutu koju je plovak prešao pod ledom. Upotrijebili su domišljatu metodu koja podsjeća na detektivski rad:
- Svaki put kada bi uređaj udario u ledeni strop, zabilježio bi dubinu njegove baze.
- Ti su zapisi kasnije uspoređeni s kartama debljine leda stvorenim na temelju satelitskih podataka.
- Uspoređivanje oba skupa informacija omogućilo je s velikom preciznošću rekonstrukciju cijelog podvodnog putovanja.
Dva ledenjaka, dvije različite priče o budućnosti
Analiza prikupljenih podataka donijela je iznenađujuće i dvosmislene zaključke. Ledenjak Shackleton, onaj najsjeverniji u Istočnoj Antarktici, za sada se čini u dobroj formi. Sonda ispod njega nije zabilježila prisutnost tople vode koja bi mogla dovesti do intenzivnog topljenja odozdo. To je, naravno, vrlo dobra vijest za taj konkretni dio kontinenta.
Međutim, situacija kod drugog istraživanog diva, ledenjaka Denman, potpuno je drugačija. To je moćna struktura čije bi potencijalno topljenje moglo podići globalnu razinu mora za oko 1,5 metara, a vijesti su ovdje zabrinjavajuće. Podaci s plovka potvrđuju da topla oceanska voda već dopire ispod ledene police Denmana, koji je već u stanju osjetljive ravnoteže. Čak i relativno male promjene u debljini tog toplog sloja mogu pokrenuti proces brzog i teško zaustavljivog povlačenja ledenjaka.
Zašto su ovi podaci važni?
Misija plovka Argo pod ledom Istočne Antarktike priča je koja se dobro uklapa u širu promjenu razmišljanja o klimi. Umjesto apstraktnih grafikona i dalekih datuma, dobivamo vrlo konkretne informacije. Vidimo da topla voda već pronalazi put do baze kritičnih ledenjaka. Ovi rezultati su važan signal za donositelje odluka koji planiraju budućnost obalne infrastrukture, jer nam omogućuju da precizno identificiramo regije Antarktike koje su najosjetljivije na promjene.
