Ekstremna strategija preživljavanja
Priroda nas nikada ne prestaje iznenađivati svojom domišljatošću. Fosil star više od 6.000 godina omogućio je znanstvenicima da dokumentiraju ponašanje koje nikada ranije nije zabilježeno u povijesti pčela. Otkriće, objavljeno u časopisu Royal Society Open Science, potvrđuje da su ovi kukci bili sposobni iskoristiti zube i kralješke životinja kako bi stvorili skloništa za svoja gnijezda, što predstavlja ekstremnu strategiju prilagodbe okolišu.
Istraživanje je provedeno u nekoliko vapnenačkih špilja na otoku Hispaniola, na teritoriju koji danas dijele Dominikanska Republika i Haiti. Ovi podzemni prostori, izolirani tisućljećima od vanjske erozije, funkcionirali su kao prave prirodne riznice fosila. Paleontolog Lázaro Viñola López s Field Museuma u Chicagu, tijekom analize fosilizirane čeljusti, primijetio je neobičnu strukturu unutar zubne šupljine koja nije odgovarala uobičajenim geološkim procesima.
Tajne skrivene u kralješcima i zubima
Nakon analize drugih koštanih ostataka, tim je identificirao slične formacije u kralješcima i zubima koji su pripadali malim sisavcima. Istraživanja pomoću skenera pokazala su da se radi o gnijezdima pčela kopačica, izgrađenima unutar postojećih udubljenja u fosiliziranim kostima.
- Fosilizirana pelud: Neka od tih udubljenja sadržavala su zrna peludi koja su bila pohranjena kao hrana za ličinke.
- Više generacija: U jednom zubu pronađeno je čak šest naslaganih gnijezda, što ukazuje na to da su različite generacije pčela koristile isti prostor.
- Domaćini gnijezda: Ostaci su pripadali uglavnom hutijama, velikim karipskim glodavcima, ali su identificirane i kosti izumrle vrste ljenivca.
Špilje, sove i ekstremna prilagodba
Prema znanstvenicima, koštane ostatke su sakupile sada već izumrle sove koje su špilje koristile kao skloništa. Ptice su ostavljale kosti svog plijena, stvarajući s vremenom slojeve fosila. Ključno za ovo neobično ponašanje pčela bilo je geološko okruženje.
Regija se odlikuje krškim krajolikom s gotovo potpunim nedostatkom mekog tla. Suočene s tim ograničenjem, pčele su odabrale alternativno rješenje. Ovo otkriće pokazuje koliko pčele mogu biti nepredvidive i prilagodljive, naglašavajući važnost analiziranja fosila iz šire perspektive.
