Jeste li ikada primijetili da na kartama letova avioni često prave velike lukove umjesto da idu ravnom linijom? Avioni ne lete po ravnim linijama koje vidimo na ravnim kartama, već slijede ortodromije – najkraće putanje na površini sfere. Zbog toga se na karti put čini kao luk koji se savija prema polovima.
No, dok su letovi preko Arktika postali svakodnevica, nebo iznad Antarktike ostaje gotovo pusto. Zašto je to tako?
1. Geografija i globalna potražnja
Sjeverna hemisfera dom je većine svjetskih ekonomskih središta. Gradovi poput New Yorka, Londona, Hong Konga i Tokija smješteni su tako da najkraći put između njih prirodno vodi preko visokih geografskih širina Arktika. To skraćuje distancu za stotine kilometara, štedeći tone goriva i sate vremena.
Na južnoj hemisferi situacija je potpuno drugačija. Gradovi kao što su Sydney, Johannesburg ili Santiago smješteni su tako da najkraći put između njih obično vodi preko oceana, a ne preko ledenog kontinenta. Letenje direktno preko Antarktike u većini slučajeva jednostavno nema navigacijskog smisla.
2. Sigurnosna pravila ETOPS i nedostatak zračnih luka
Moderna avijacija regulirana je strogim normama pod nazivom ETOPS (Extended-range Twin-engine Operational Performance Standards). Ova pravila određuju koliko se avion smije udaljiti od najbliže zračne luke pogodne za hitno slijetanje – obično je to između 3 i 5,5 sati leta.
- Arktik: Postoji mnogo alternativnih zračnih luka na Aljasci (SAD), u Kanadi (Iqaluit), na Islandu (Keflavik) ili Svalbardu (Norveška). Sve su one certificirane i spremne primiti veliki putnički avion.
- Antarktika: Ne postoji niti jedna certificirana civilna zračna luka. Postojeće piste su zapravo ledeni aerodromi znanstvenih stanica koji ovise o sezoni i vremenu. U slučaju kvara motora, piloti jednostavno ne bi imali kamo sigurno spustiti letjelicu.
3. Ekstremna klima
Antarktika je znatno surovija od Arktika. To je najhladniji i najvjetrovitiji kontinent na Zemlji. Temperature koje padaju ispod -60°C mogu uzrokovati smrzavanje goriva u rezervoarima, što je kritičan rizik. Dok su na Arktiku uvjeti blaži zbog utjecaja oceana, Antarktika je masivna, izolirana kopnena masa s ekstremnim vremenskim uvjetima koji otežavaju bilo kakve operacije spašavanja.
4. Tragična povijest i vidljivost
Kao bolan podsjetnik na rizike služi katastrofa leta 901 avioprijevoznika Air New Zealand iz 1979. godine. Razgledni let iznad Antarktike udario je u planinu Erebus zbog navigacijske pogreške i fenomena bijele magle (whiteout), pri čemu je poginulo svih 257 osoba. Ta je tragedija praktički zaustavila masovne turističke letove nad kontinentom.
Iako danas neki letovi, poput onih tvrtke Qantas od Sydneya do Santiaga, prolaze dovoljno južno da putnici vide rubove ledenog kontinenta, oni i dalje strogo izbjegavaju duboku unutrašnjost Antarktike iz sigurnosnih i ekonomskih razloga.
