U Hrvatskoj i Rumunjskoj nedavno su potvrđeni novi slučajevi lepre (gube), što je izazvalo zanimanje javnosti s obzirom na to da je riječ o bolesti koja se na našim prostorima rijetko viđa. Ipak, zdravstvene vlasti obje zemlje umiruju građane i navode kako nema rizika od masovnog širenja infekcije.
U Hrvatskoj je lepra potvrđena kod radnika iz Nepala koji već otprilike dvije godine boravi i radi u zemlji. Hrvatski zavod za javno zdravstvo izvijestio je kako se radi o „uvezenom slučaju”, što znači da infekcija nije nastala lokalno. Pacijentu su odmah propisani antibiotici, a svi njegovi bliski kontakti su pod medicinskim nadzorom ili primaju preventivnu terapiju.
Minimalan rizik za građane
Poznati infektolog dr. Bruno Baršić istaknuo je kako je rizik od širenja minimalan. „Za zarazu je potreban dugotrajan i vrlo blizak kontakt: na primjer, zajedničko stanovanje ili spavanje u istom krevetu u lošim higijenskim uvjetima”, objasnio je dr. Baršić. Važno je naglasiti da je posljednji autohtoni slučaj gube u Hrvatskoj zabilježen prije više od 30 godina.
U Rumunjskoj su potvrđena dva slučaja, dok se još dva smatraju sumnjivima. Svi oboljeli u Rumunjskoj radili su u salonu za masažu u gradu Cluju, koji je odmah zatvoren. Četiri žene koje su stigle iz Azije smještene su u karantenu.
Moderna medicina uspješno liječi gubu
Liječnici naglašavaju da se danas lepra uspješno liječi. Uz pravilnu primjenu antibiotika, bolest se potpuno povlači, a pacijent prestaje biti opasan za okolinu već nakon nekoliko dana od početka terapije. Guba, ili Hansenova bolest, kronična je infekcija koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae, a primarno zahvaća kožu, periferne živce i sluznicu.
Simptomi na koje treba obratiti pozornost uključuju:
- Promjene na koži: mrlje koje su izgubile osjet na dodir, toplinu ili bol.
- Gubitak osjeta: oštećenje živaca može dovesti do utrnulosti u rukama ili nogama.
- Problemi s vidom: u nekim slučajevima bolest može zahvatiti i oči.
Iako se lepra smatra „zaboravljenom tropskom bolešću”, ona je i dalje prisutna u više od 120 zemalja, uglavnom u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Zahvaljujući modernoj medicini, ona više nije neizlječiva prijetnja, ali zahtijeva pravovremenu reakciju kako bi se spriječio invaliditet i društvena stigmatizacija oboljelih.
