Tajna skrivena 3.000 kilometara pod našim nogama
Podrijetlo života na Zemlji i dalje je jedno od najvećih pitanja znanosti. Iako smo desetljećima proučavali atmosferu, oceane i površinu planeta, nova istraživanja sada upiru prstom prema mnogo dubljem mjestu: granici između Zemljine jezgre i plašta.
Otkriće u dubinama planeta
Unutrašnjost Zemlje organizirana je u nekoliko slojeva: unutarnja jezgra, vanjska jezgra, donji plašt i gornji plašt. Međutim, tim znanstvenika identificirao je nove strukture smještene točno na granici između jezgre i plašta, na dubini od oko 3.000 kilometara.
Ove formacije se ne uklapaju u klasične modele i mogle bi predstavljati ostatke iz najranijih trenutaka povijesti našeg planeta. Studiju je vodio geodinamičar Yoshinori Miyazaki sa Sveučilišta Rutgers, a objavljena je u znanstvenom časopisu Nature Geoscience. Njegovi zaključci proizašli su iz pokušaja rješavanja proturječja između teorijskih modela i stvarnih seizmičkih podataka.
Naslijeđe drevnog oceana magme
Prije više milijardi godina, ubrzo nakon svog formiranja, Zemlja je u svojim najdubljim slojevima skrivala golemi ocean magme. Prema početnim modelima, ta se magma trebala ohladiti formirajući jasno definirane slojeve. Ipak, seizmička istraživanja pokazuju nešto sasvim drugačije: regije u kojima se seizmički valovi kreću sporije nego što se očekivalo.
- Zone ultra-niske brzine: Područja koja nalikuju lokvama lave pričvršćenim izravno na jezgru.
- Goleme strukture: Neke su formacije velike poput kontinenata; dvije glavne nalaze se ispod Afrike i Tihog oceana.
- Mineralne mješavine: Elementi poput silicija i magnezija migrirali su iz jezgre u plašt, stvarajući nove mineralne sastave.
Zašto je ovo važno za život?
Gustoća i unutarnja struktura Zemlje izravno utječu na procese kao što su vulkanizam, tektonika ploča i magnetsko polje. Svi oni igraju ključnu ulogu u klimatskoj stabilnosti i zaštiti planeta od sunčevog zračenja – što su temeljni čimbenici za razvoj i opstanak života.
Znanstvenici smatraju da su ove duboke strukture, koje nazivaju „fosilima” unutrašnjosti, pomogle u stvaranju jedinstvene ravnoteže koju drugi planeti nisu postigli. To bi moglo objasniti zašto je Zemlja toliko različita od negostoljubive Venere ili geološki mrtvog Marsa.
