Egipat trenutno prolazi kroz jednu od najvećih infrastrukturnih transformacija u svojoj modernoj povijesti. Jeste li znali da se u srcu pustinje gradi „novi Sueski kanal“, ali ovaj put na tračnicama? Ovaj ambiciozni projekt ima za cilj povezati Crveno more sa Sredozemljem, modernizirajući prometni sustav zemlje koja se desetljećima oslanjala na zastarjele željeznice.
Zelena linija: Pustinjska revolucija
Projekt, koji je egipatski ministar prometa Kamel al-Wazir opisao kao „novi Sueski kanal na tračnicama“, trebao bi biti završen do 2026. godine. Ova linija, poznata kao Zelena linija, omogućit će prijevoz putnika i robe na udaljenosti od 660 kilometara u samo tri sata. To je tek početak goleme mreže koja će se protezati na gotovo 2.000 kilometara.
Inicijativa je dio šireg plana predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija, koji uključuje i izgradnju nove administrativne prijestolnice, projekta vrijednog nevjerojatnih 53.400.000.000 €. Iako je taj novi grad još uvijek rijetko naseljen, željeznica bi trebala biti ključni čimbenik u njegovu oživljavanju.
Njemačka tehnologija na egipatskom pijesku
Godine 2021. Egipat je potpisao ugovor vrijedan 4.140.000.000 € s konzorcijem koji predvodi njemački gigant Siemens. Cilj je razviti prvu od tri brze linije koje će presijecati zemlju. Vlasti predviđaju da će cijela mreža moći prevesti do 1,5 milijuna putnika dnevno, što bi značajno rasteretilo trenutni sustav.
- Zelena linija: Povezuje Ain Sokhnu na Crvenom moru s Marsa Matrouhom na Sredozemlju.
- Plava linija: Prolazit će dolinom Nila i povezivati Kairo s Asuanom.
- Crvena linija: Spajat će turistička središta Hurghadu i Safagu s povijesnim Luxorom.
Postojeća egipatska željeznička mreža, kojom se svakodnevno koristi oko milijun ljudi, suočava se s ozbiljnim problemima u održavanju. Prošle godine zabilježeno je gotovo 200 nesreća, što ovaj projekt čini ne samo ekonomskim, već i sigurnosnim prioritetom za 108 milijuna stanovnika ove zemlje.
Budućnost urbanog planiranja
Osim turizma, projekt ima i snažnu logističku komponentu. Prema riječima Tareka Goueilia, direktora Nacionalne uprave za tunele, modernizirana mreža omogućit će prijevoz 15 milijuna tona robe godišnje. To predstavlja oko 3 % ukupnog volumena prometa koji prolazi kroz Sueski kanal, pružajući alternativnu i bržu rutu za teret.
Dok radnici u jeku pustinje podižu impresivne geometrijske krovove novih postaja, kritičari se pitaju hoće li ti projekti doista služiti običnom narodu ili su namijenjeni isključivo eliti i turizmu. Ipak, za inženjere i planere, brzi vlak je simbol modernog Egipta koji se ne boji ukrotiti pustinju.
