Povijest voli velike finale: bitke, požare gradova, trijumfe pobjednika. Problem je u tome što mnoge civilizacije nisu propale na taj način. Nisu osvojene, spaljene niti pokorene. Jednostavno su… prestale postojati. Njihovi su gradovi opustjeli, administracija se raspala, a ljudi su se razišli u različitim smjerovima.
Kada arheolozi naiđu na takva mjesta – dobro isplanirana, razvijena, a istovremeno napuštena bez tragova nasilja – javlja se jedno pitanje: što je pošlo po zlu? Odgovori znaju biti neugodni jer često ne vode do vanjskih neprijatelja, već do sustavnih pogrešaka, ekoloških kriza i granica koje čak ni najnaprednija društva nisu uspjela prijeći.
Civilizacija doline Inda (Harappa i Mohendžo-Daro)
Prije četiri tisuće godina, gradovi doline Inda bili su u samom svjetskom vrhu. Harappa, Mohendžo-Daro i deseci manjih središta bili su precizno isplanirani: ravne ulice koje se sijeku pod pravim kutom, učinkovit sustav kanalizacije, javna kupatila, skladišta žita i cigle proizvedene prema jedinstvenim standardima. U ovom svijetu teško je pronaći tragove kaosa ili improvizacije. Štoviše, ovdje nedostaju monumentalne palače i grobnice poznate iz Egipta ili Mezopotamije – sve ukazuje na društvo koje je dobro organizirano, ali lišeno razmetljive dominacije elita.
Oko 1900. pr. Kr. ovaj se poredak počeo urušavati. Gradovi se postupno prazne, zanatstvo gubi nekadašnju kvalitetu, a stanovništvo se seli uglavnom na istok. Arheologija ne pokazuje ratove ni najezde. Umjesto toga, sve se jasnije vidi utjecaj klimatskih promjena: slabljenje monsuna i isušivanje rijeka, uključujući legendarnu Saraswati, koja je mogla biti jedan od stupova lokalne poljoprivrede. Kada su zakazali okolišni uvjeti, cijeli sustav – od gospodarstva do administracije – prestao je funkcionirati. Harappa nije uništena. Bila je napuštena.
Akadsko Carstvo – prvo svjetsko carstvo
Akadsko Carstvo, koje je u XXIV. stoljeću pr. Kr. izgradio Sargon Veliki, bilo je prvi stvarni pokušaj stvaranja države imperijalnih razmjera. Pod jednom vlašću našli su se različiti gradovi Mezopotamije, različite kulture i jezici. Sve je povezivala učinkovita administracija, vojska i porezni sustav. Akađani su dokazali da se može vladati ogromnim teritorijem bez stalne prisutnosti vladara u svakom gradu. Problem je bio u tome što se taj sustav pokazao iznimno osjetljivim na krizu.
Oko 2200. pr. Kr. carstvo se počinje raspadati. Izvori govore o gladi i kaosu, ali ne opisuju jedan odlučujući rat. Paleoklimatski podaci pokazuju nešto drugo: dugotrajnu, iznimno jaku sušu. Poljoprivreda prestaje donositi viškove, kanali za navodnjavanje presušuju, a država gubi sposobnost održavanja administracije i vojske. Pokrajine se osamostaljuju, centar gubi kontrolu. Akad nije izgubio bitku – izgubio je bitku s klimom.
Kultura Cucuteni-Trypillia
Između VI. i IV. tisućljeća pr. Kr. na područjima današnje Ukrajine, Moldavije i Rumunjske postojala je kultura koja i danas zbunjuje istraživače. Gradili su gigantska naselja, često veća od mnogih kasnijih antičkih gradova. Kuće su bile postavljene u koncentričnim krugovima, cjelina je imala jasan prostorni plan, a broj stanovnika mogao je doseći i više od 20.000. Sve to davno prije nastanka gradova u Mezopotamiji.
To je pratilo razvijeno zanatstvo i bogata simbolika – karakteristična keramika sa spiralnim motivima sugerira složen sustav vjerovanja. Ono što je bitno, nema jasnih tragova hijerarhije ili vojnih elita. Oko 3000. pr. Kr. taj svijet nestaje. Naselja su napuštena, bez tragova ratova ili masovnih uništenja. Najuvjerljivija objašnjenja govore o iscrpljivanju tla, demografskom pritisku i klimatskim promjenama. Model života koji je funkcionirao stoljećima postao je neodrživ.
Minojci s Krete
Minojska kultura godinama se smatrala gotovo mitskim primjerom miroljubive civilizacije. Palače u Knossosu ili Phaistosu nisu imale obrambene zidine, a umjetnost se fokusirala na prirodu, rituale i svakodnevni život. Nedostatak ratnih prizora sugerirao je društvo temeljeno više na trgovini i organizaciji nego na vojnoj sili. Tim je više bio zagonetan njezin nagli krah.
Prekretnicom se pokazala erupcija vulkana na Santoriniju oko 1600. godine pr. Kr. Katastrofa je izazvala tsunami, uništila luke i trgovačku flotu te dovela do dugotrajnih klimatskih poremećaja. Kreta nije bila osvojena – bila je destabilizirana. Oslabljeni Minojci izgubili su kontrolu nad trgovinom u regiji, a njihovo su mjesto postupno zauzeli Mikenci. Bio je to kraj bez rata, ali ne i bez katastrofe.
Civilizacija Maja
Propast gradova Maja desetljećima se objašnjavala ratovima i najezdama. Sukobi su doista postojali, ali ne objašnjavaju masovno napuštanje središta kao što su Tikal, Copán ili Palenque. Umjesto jednog dramatičnog trenutka, arheologija pokazuje polagani raspad struktura vlasti i administracije.
Ključnim su se pokazala paleoklimatska istraživanja. Serija dugotrajnih suša pogodila je regije snažno ovisne o padalinama. Kada je ponestalo vode i hrane, elite su izgubile autoritet. Maje nisu nestali – njihovi potomci žive i danas – ali se njihova gradska civilizacija raspala bez jednog odlučujućeg rata.
Anasazi
Mesa Verde i Chaco Canyon i danas ostavljaju snažan dojam. Naselja uklesana u stijene, mreža cesta i ceremonijalnih središta svjedoče o visokoj razini društvene organizacije Anasazija, predaka današnjih Pueblo naroda. Stoljećima je to bio stabilan svijet.
U XIII. stoljeću n. e. ta su naselja napuštena. Bez tragova masakara ili najezdi. Istraživanja ukazuju na dugotrajnu sušu, degradaciju okoliša i slom trgovačkih mreža. Ljudi nisu bježali u panici – migrirali su. To je primjer adaptacije, a ne spektakularne katastrofe.
Rapa Nui
Uskršnji otok dugo je bio simbol samouništenja. Danas znamo da je ta slika pojednostavljena. Društvo Rapa Nui funkcioniralo je stoljećima u ekstremno teškim uvjetima izolacije, bez nedvosmislenih dokaza o razornim ratovima.
Problemi su rasli postupno: krčenje šuma, erozija tla i smanjenje resursa potkopavali su temelje gospodarstva. Kada su se pojavili Europljani, civilizacija je već bila oslabljena. Nisu je uništile bitke, već dugotrajni proces ekološkog iscrpljivanja.
Khmersko Carstvo
Angkor je bio jedan od najvećih gradova srednjovjekovnog svijeta. Njegova se moć temeljila na kompliciranom sustavu kanala i rezervoara vode koji je stoljećima osiguravao stabilne prinose. Taj isti sustav postao je, međutim, njegova Ahilova peta.
U XIV. i XV. stoljeću serija suša i poplava dovela je do sloma infrastrukture. Poljoprivreda je prestala funkcionirati, grad se ispraznio, a središte vlasti premješteno je drugdje. Angkor nije uništen u jednom ratu. Izgubio je dugu borbu s klimom.
Kultura Nok
Narod Nok s područja današnje Nigerije bili su jedni od pionira metalurgije željeza u subsaharskoj Africi. Njihove skulpture od terakote svjedoče o složenoj kulturi i razvijenim vjerovanjima. Stoljećima su stvarali svijet koji je bio znatno napredniji nego što se dugo smatralo.
Oko III. stoljeća n. e. tragovi o njima nestaju. Bez ratova, bez osvajanja. Najvjerojatnije je došlo do migracija, klimatskih promjena i društvene reorganizacije. Nokovi nisu bili poraženi – njihova se kultura utopila u drugim tradicijama regije.
Mississippijska civilizacija (Cahokia)
Cahokia je bila najveći grad Sjeverne Amerike prije Kolumba. Monumentalni zemljani humci, razgranati trgovački kontakti i snažna vlast činili su je središtem mississippijskog svijeta. U XII. stoljeću ništa nije najavljivalo katastrofu.
Dva stoljeća kasnije, grad je bio napušten. Bez tragova invazije. Ekološka kriza, bolesti i gubitak legitimiteta elita doveli su do raspada sustava. Stanovnici su se razišli po regiji, a Cahokia je zaboravljena.
