Zagonetka iz indijskih pašnjaka
Na zapadu Indije, među prostranim pašnjacima, krije se nesvakidašnja zagonetka stara stoljećima. Lokalni ljubitelji prirode tamo su nabasali na nešto što nimalo ne podsjeća na tipične ruševine. Ova precizna konstrukcija pokazala se iznimno važnom u kontekstu rasprava o razmjerima antičkih kontakata između civilizacija. Znanstvenici govore o svježem pogledu na dalekosežne rute kojima su nekada putovale robe i ideje.
Koncentrični krugovi kamenog labirinta
Struktura, smještena u Boramaniju u okrugu Solapur, sastoji se od čak petnaest koncentričnih prstenova složenih od kamena. Njezino stanje očuvanosti je impresivno, što duguje specifičnoj tehnici gradnje. Mali kameni blokovi isprepleteni slojevima tla stvorili su stabilnu cjelinu koja je odoljela zubu vremena.
Zanimljivo je da otkrivači nisu bili arheolozi, već članovi organizacije za zaštitu prirode. Oni su, prateći tamošnju populaciju divljih životinja, uočili pravilan kameni uzorak i obavijestili znanstvenike s Deccan Collegea u Puneu. Prema mišljenju istraživača, poput arheologa Sachina Patila, konstrukcija je vjerojatno služila kao navigacijski orijentir. Regija Maharashtra bila je ključni dio trgovačke mreže kroz koju su protjecala luksuzna dobra.
- Labirinti su vjerojatno služili kao putokazi na dugim trgovačkim rutama.
- U prvim stoljećima naše ere, Rimljani su rado mijenjali svoje zlato i vino za indijske začine, svilu ili indigo boju.
- Prethodni nalazi, poput kipa grčko-rimskog boga Posejdona, potvrđuju prisutnost trgovaca sa Zapada u ovom području.
Indijska spirala Chakravyuha u srcu labirinta
Upravo ova značajka razlikuje indijsko nalazište od njegovih europskih pandana. Iako je forma koncentričnih krugova tipična za grčko-rimsku tradiciju, središnja spirala ima jasno lokalno podrijetlo. Ova značajka, često nazivana Chakravyuha, odražava lokalnu kulturnu adaptaciju i predstavlja najveći kameni labirint ovog tipa u Indiji.
Chakravyuha, poznata iz epova kao što je Mahabharata, spiralna je borbena formacija koja je u kulturnom kontekstu mogla simbolizirati plodnost ili kozmički poredak. Spoj strane forme s domaćom simbolikom savršeno ilustrira kako drevne kulture nisu nekritički preuzimale obrasce, već su ih kreativno prilagođavale. Ovo otkriće predstavlja snažan argument za intenzitet antičke globalizacije i svjedoči o vremenu dinastije Satavahana kada se praktična potreba za snalaženjem u prostoru ispreplela s lokalnim vjerovanjima.
