Povijesna opasnost: Sat sudnjeg dana nikada nije bio bliži ponoći
Dana 28. siječnja 2025. godine, čovječanstvo je dobilo još jedno oštro upozorenje. Sat sudnjeg dana (Doomsday Clock) opasno se približio ponoći nakon godine obilježene sukobima, ekološkim katastrofama i političkim previranjima. Osnovan 1947. godine od strane znanstvenika koji su radili na projektu Manhattan, ovaj metaforički sat služi kao protrežnjujući indikator toga koliko je ljudska civilizacija blizu vlastitom uništenju.
Ponoć na ovom satu simbolizira točku bez povratka za našu civilizaciju. Trenutačno su kazaljke zaustavljene u najopasnijem položaju u povijesti. „Bulletin of the Atomic Scientists”, organizacija sa sjedištem u Chicagu, svake godine prilagođava vrijeme prateći egzistencijalne prijetnje koje proizlaze iz geopolitičkih tenzija, klimatske krize i nuklearnog naoružanja.
Samo 89 sekundi do katastrofe
U najnovijem ažuriranju za 2025. godinu, kazaljke su pomaknute naprijed na samo 89 sekundi do ponoći. Ovo je najbliži trenutak katastrofi od samog početka mjerenja ovog sata. Rachel Bronson, glavna direktorica organizacije, izjavila je: „Kada sat otkuca ponoć, to će značiti da se dogodila nuklearna razmjena ili katastrofalna klimatska promjena koja je uništila čovječanstvo. Nikada ne želimo doći do te točke, a ako dođemo, nećemo to ni znati”.
Znanstvenici su izdali upozorenje od kojeg se ledi krv u žilama, navodeći da se čovječanstvo suočava s „razdobljem neviđene opasnosti”, prvenstveno uzrokovane iznimno rizičnom nuklearnom situacijom oko rata u Ukrajini. Dok svjetski čelnici prebacuju krivnju jedni na druge, sat neumoljivo otkucava.
Klima kao kritični faktor
Osim nuklearnih rizika, klimatske promjene postaju sve izraženija prijetnja, pogotovo otkako je Bulletin počeo uključivati ovaj faktor u svoje izračune 2007. godine. Znanstvenik Sivan Karta naglasio je alarmantnu putanju emisija stakleničkih plinova koji su dosegnuli povijesne vrhunce. Ekstremni vremenski uvjeti postaju sve češći i izravno su povezani s promjenom klime.
Ipak, članovi organizacije poput profesora Roberta Rosnera naglašavaju da Sat sudnjeg dana ne treba promatrati kao vjesnika očaja, već kao poziv na akciju. Uspoređuju ga s „kanarincem u rudniku ugljena” i ističu sposobnost čovječanstva da se ujedini u rješavanju kritičnih svjetskih problema. Najdalja točka od ponoći zabilježena je 1991. godine, kada je završio Hladni rat, što dokazuje da je napredak moguć ako postoji volja.
