Ljevorukost, osobina koju ima oko deset posto svjetske populacije, pa tako i brojni Hrvati, godinama je bila predmet rasprava i nagađanja. Iako se često smatrala tek navikom ili rezultatom odgoja, nova znanstvena istraživanja sve jasnije pokazuju da je riječ o urođenoj biološkoj karakteristici. Najnovija studija objavljena u časopisu Nature Communications donosi važne dokaze da genetika ima ključnu ulogu u tome hoće li osoba biti ljevoruka ili dešnjaka.
Genetika skriva odgovor
Znanstvenici su u istraživanju identificirali rijetke genetske varijante povezane s genom TUBB4B, koji ima važnu ulogu u oblikovanju stanica. Upravo su te varijante znatno češće pronađene kod ljevorukih osoba nego kod dešnjaka, što upućuje na to da dominacija ruke nije slučajna, već se počinje oblikovati vrlo rano u razvoju.
Gen TUBB4B sudjeluje u regulaciji mikrotubula – struktura ključnih za pravilno funkcioniranje živčanih stanica. Njihov raspored može utjecati na to kako se razvija moždana asimetrija, odnosno koja će hemisfera preuzeti dominantnu ulogu u upravljanju tijelom.
Mozak odlučuje prije nego što se rodimo
Kod većine ljudi lijeva hemisfera mozga kontrolira desnu ruku. Kod ljevorukih osoba taj je obrazac često obrnut – desna hemisfera preuzima glavnu ulogu. Neurobiolozi ističu da se ta razlika formira još tijekom embrionalnog razvoja, mnogo prije nego što dijete napravi prvi svjesni pokret rukom. Drugim riječima, ljevoruki se ne postaju, nego se takvi rađaju.
Analiza više od 350.000 ljudi
Studija se temelji na genetskim podacima više od 350.000 sudionika iz britanske baze UK Biobank. Rezultati pokazuju da je oko 11 posto ispitanika bilo ljevoruko, što je nešto više od uobičajene globalne procjene. Znanstvenici pritom naglašavaju da se udio ljevorukih razlikuje među populacijama, dijelom i zbog povijesnih kulturnih utjecaja koji su nekada potiskivali ovu osobinu.
Nije sve zapisano u genima
Iako genetika igra važnu ulogu, stručnjaci upozoravaju da nije baš svaki slučaj ljevorukosti strogo genetski određen. Kod mnogih ljudi presudne su nasumične promjene koje se događaju tijekom razvoja mozga u maternici. To znači da ljevorukost često nastaje kao rezultat složenog spleta bioloških procesa, a ne djelovanja samo jednog izoliranog gena.
Moguća povezanost s mentalnim osobinama
Istraživanje je otvorilo i nova pitanja o povezanosti moždane asimetrije s određenim psihijatrijskim obilježjima. Primijećeno je da su osobe s poremećajima poput shizofrenije ili poremećaja iz spektra autizma statistički nešto češće ljevoruke ili koriste obje ruke podjednako. Znanstvenici smatraju da bi isti genetski mehanizmi mogli utjecati i na razvoj mozga i na pojavu određenih mentalnih karakteristika, no naglašavaju da su za konačne zaključke potrebna dodatna, opsežna istraživanja.
Nova saznanja potvrđuju da ljevorukost nije slučajnost ni hir, već dio naše duboke biološke priče. Ona nam nudi šire razumijevanje načina na koji se ljudski mozak razvija i kako genetika, u kombinaciji s razvojnim procesima, oblikuje ono što nas čini jedinstvenima.
