Sve veći broj stranih radnika u Hrvatskoj, ali i Hrvata u inozemstvu, redovito šalje novac svojim obiteljima. Iako je pomoć često motivirana brigom i osjećajem odgovornosti, za mnoge se s vremenom pretvori u izvor pritiska i razočaranja.
Statistike i trendovi u Hrvatskoj
Prema podacima MUP-a, u razdoblju od 1. siječnja do 30. studenoga 2025. godine u Hrvatskoj je izdano više od 160.000 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Najviše ih je zaposleno u turizmu i ugostiteljstvu, graditeljstvu i industriji. Među najbrojnijim radnicima su državljani Bosne i Hercegovine, Nepala i Srbije, a posebno se ističe rast broja radnika s Filipina.
Novac šalju pod pritiskom
Gotovo svi strani radnici dio svoje zarade šalju obiteljima u domovinu. Ne samo zbog želje da pomognu, već i zbog snažnog osjećaja obveze. Upravo o tom pritisku progovorila je korisnica Reddita pod imenom sweetleaf009, koja se preselila u SAD, a čija obitelj živi na Filipinima.
“Imam osjećaj da me iskorištavaju. Čim se netko javi porukom, već se očekuje da traži novac. Čak i rođaci koje smo vidjeli jednom u petnaest godina znaju tražiti pomoć”, napisala je. Navodi i apsurdne situacije, poput rođaka koji je tražio novac za koncert povodom vlastitog rođendana.
Cijela obitelj na jednoj plaći
Iako je u nekim slučajevima bila spremna pomoći, primjerice kod selidbe rođaka zbog posla, s vremenom je shvatila da se očekivanja samo povećavaju. “Postoji percepcija da smo bogati jer živimo u inozemstvu, ali i ovdje je teško preživjeti, samo na drugačiji način”, istaknula je. U raspravu su se uključili i drugi korisnici sličnih iskustava:
- Majke koje praktički financiraju cijelu širu obitelj – od njege bake do školovanja djece.
- Strah od komunikacije s daljnjom rodbinom zbog stalnog rizika od financijskih zahtjeva.
- Očekivanja da se troše tisuće eura (npr. 2.000 € ili 3.000 €) prilikom svakog posjeta domovini.
Postavljanje granica kao jedino rješenje
Mnogi komentatori ističu da pomaganje ne smije biti obveza. “Samo zato što je netko obitelj ne znači da mu morate slati novac. Ako nemate sredstava, nemate ni odgovornost”, poručio je jedan korisnik. Drugi su opisivali kako se od njih očekuje da šalju velike iznose čim dobiju prvi posao, čak i ako rade za minimalnu plaću.
Jedan korisnik iz Europe opisao je kako je riješio problem – deaktivirao je društvene mreže i ograničio komunikaciju samo na najužu obitelj. “Najvažnije je bilo postaviti granice. Prestao sam se bojati što će drugi misliti ako kažem ‘ne’”, napisao je. Zaključak mnogih je isti: pomaganje iz ljubavi je plemenito, ali kada postane izvor krivnje, pretvara se u nepodnošljiv teret.
