Čovjek koji je zamislio Skynet tvrdi da to nije bila samo puka mašta. Dok se industrija koja usavršava iluzije suočava s novom stvarnošću, postavlja se pitanje: treba li upravo Hollywood prvi zahtijevati stvarna ograničenja za umjetnu inteligenciju (AI)?
Zlokobno proročanstvo iz 1984. godine
James Cameron odašilje isti alarm još otkako je 1984. svijetu predstavio Skynet. Danas, taj alarm zvoni glasnije nego ikad dok se militarizirana umjetna inteligencija ubrzano razvija. Redatelj ukazuje na autonomno oružje i prijeteću tehnološku utrku u naoružanju kao ključne razloge za hitno uspostavljanje globalnih pravila, prije nego što strojevi počnu sami donositi odluke na bojnom polju.
Na filmskom setu, priznaje on, algoritmi mogu biti korisni alati, ali duboko sumnja da će ikada nadmašiti ljude u pisanju scenarija ili donijeti filmu onu vrstu emocije i priznanja koju može doseći samo istinsko ljudsko pripovijedanje.
Od Skyneta do stvarnosti: Cameronovi znakovi upozorenja
Jeziva premisa Terminatora, u kojoj AI sustav Skynet preuzima kontrolu nad nuklearnim oružjem, danas djeluje zastrašujuće relevantno. Iako je riječ o fikciji, paralele s trenutačnim napretkom AI tehnologije teško je ignorirati. Od 2023. godine, Cameron je sve glasniji u svojim strahovima, posebno ističući pojavu autonomnih borbenih sustava.
- Autonomno oružje: Strojevi koji donose odluke o životu i smrti bez ljudske intervencije.
- Utrka u naoružanju: Pritisak na nacije da nadmaše suparnike u AI tehnologiji, često zanemarujući sigurnosne protokole.
- Gubitak kontrole: Rizik od nepredviđenog ponašanja sustava koji postaju presloženi za ljudsko upravljanje.
Dvije strane medalje: AI u društvu i kinematografiji
Iako otvoreno govori o opasnostima vojne primjene, Cameron priznaje prednosti umjetne inteligencije u filmskom stvaralaštvu. AI može unaprijediti produkciju automatizacijom tehničkih zadataka i pojednostavljenjem procesa rada. Međutim, po pitanju kreativnosti ostaje skeptičan. „Može li AI napisati nagrađivani scenarij?“ pita se on, sumnjajući da strojevi mogu replicirati intuiciju i emocionalnu dubinu koju posjeduju ljudski pisci.
Za umjetnike poput Camerona, pripovijedanje je više od pukih podataka ili prepoznavanja obrazaca; ono zadire u samu srž ljudskog iskustva. AI može oponašati stil ili generirati tekst, ali mu i dalje nedostaje onaj jedinstveni ljudski dodir. Remek-djelo koje je u potpunosti izradila umjetna inteligencija ostaje, barem zasad, daleka perspektiva.
Potreba za ravnotežom
Cameron vjeruje da umjetna inteligencija može supostojati s ljudskom kreativnošću, ali istovremeno upozorava na pretjerano oslanjanje na nju. Industrija može prihvatiti alate koji čine produkciju lakšom, ali oni bi trebali nadopunjavati, a ne zamijeniti ljudsku genijalnost. Izazov je održati ravnotežu; ako se koristi odgovorno, AI je koristan alat, no ako ostane bez nadzora, postaje mračni podsjetnik na to kamo ambicija bez etike može dovesti.
