U različitim dijelovima svijeta ljudi su iza sebe ostavljali znakove koji su stoljećima ostali nevidljivi. Tek su zračne i satelitske snimke otkrile da je riječ o promišljenim konstrukcijama, a ne o slučajnim tragovima na terenu. Donosimo vam 10 najpoznatijih primjera.
Mnoge od ovih lokacija lako je previdjeti. Stojite na terenu, gledate pod noge i vidite kamenje, plitke jarke, ponekad trag staze. Ništa što bi sugeriralo da se pred vama nalazi spomenik. Tek zračna ili satelitska snimka pokazuje da je to dio veće cjeline – linije, figure ili znaka koji se proteže stotinama metara, a ponekad i nekoliko kilometara.
Upravo to je razlog zašto ove konstrukcije i dalje bude toliko pitanja. Stvarane su u vremenima kada nitko nije vidio krajolik odozgo, a ipak su planirane tako da „ostavljaju dojam” tek s distance. Neke su imale praktičan smisao, neke vjerojatno religijski ili simbolički, a o nekima jednostavno ne znamo dovoljno. U nastavku smo izdvojili najbolje dokumentirane primjere.
Linije Nazca i Palpa – Peru
Geoglifi Nazca i Palpa nastajali su tijekom nekoliko stotina godina, otprilike od 5. stoljeća pr. n. e. do 5. stoljeća n. e. Zauzimaju područje od nekoliko stotina četvornih kilometara i obuhvaćaju ravne linije koje se protežu kilometrima, kao i geometrijske likove te prikaze životinja i likova. Njihov opstanak do danas uvelike je zasluga iznimno suhe klime – ovdje kiša praktički nikada ne pada.
Same linije izrađene su na jednostavan način: uklanjano je tamnije kamenje s površine pustinje, čime se otkrivala svjetlija podloga. Problem nije bila tehnika, već planiranje. Istraživanja pokazuju da su se koristili kolci i užad, što je omogućilo zadržavanje proporcija bez potrebe za pogledom odozgo. Što se tiče značenja – nema jedinstvenog odgovora. Dio linija povezan je s astronomskim točkama, druge vode do mjesta povezanih s vodom. Sve se češće govori da Nazca nije „kalendar” niti „karta”, već razrađeni ritualni krajolik.
Linije Sajama – Bolivija
U regiji vulkana Sajama na bolivijskom Altiplanu nalazi se najveći poznati sustav krajolikih linija. Njihova ukupna duljina premašuje 20.000 km. To nisu pojedinačni crteži, već gusta mreža ravnih staza koje sijeku visoravan.
S tla izgledaju kao obični putovi. Iz zraka se vidi da spajaju konkretne točke: brda, vulkane, izvore. Istraživači se slažu da nisu služile transportu u klasičnom smislu. Najvjerojatnije su bile hodočasničke rute, nastajale postupno tijekom stotina godina. Linije nisu „izgrađene” odjednom – radije su utvrđene stalnim kretanjem ljudi.
Geoglifi Amazonije – Brazil
Geoglifi u brazilskoj državi Acre otkriveni su tek krajem 20. stoljeća, uglavnom zahvaljujući zračnim snimkama. To su zemljane konstrukcije – jarci i nasipi – koji tvore pravilne krugove, kvadrate i poligone. Najveći od njih imaju promjer od nekoliko stotina metara.
Datiraju se u razdoblje od nekoliko stotina godina pr. n. e. do oko 10. stoljeća n. e. Ono što je važno jest da tamo nisu pronađeni tragovi stalnog stanovanja. Nedostaju kuće, ognjišta, otpad. Sve ukazuje na ceremonijalne ili društvene funkcije. Ova otkrića promijenila su način razmišljanja o pretkolumbovskoj Amazoniji – pokazuju da je to bio intenzivno upravljan krajolik, a ne „divlja pustinja”.
Kameni „zmajevi” – Bliski istok
„Zmajevi” (eng. kites) su jedne od najbolje istraženih konstrukcija ovog tipa – datiraju se čak 9.000 godina unatrag. Sastoje se od dugih kamenih krakova koji se sužavaju u usko grlo koje vodi do ograđenog prostora ili jama.
Njihova funkcija je prilično jasna: služili su za masovni lov na životinje u stadima, uglavnom gazele. Analize kostiju potvrđuju ovaj scenarij. To je primjer geoglifa koji je imao čisto praktičnu primjenu, iako njegova veličina – najbolje vidljiva iz zraka – ostavlja snažan dojam i danas.
Div iz Atacame – Čile
Div iz Atacame visok je oko 119 metara i najveći je poznati antropomorfni geoglif u Južnoj Americi. Nastao je vjerojatno između 10. i 15. stoljeća. Izrađen je od kamenja na padini brda u jednom od najsuših mjesta na Zemlji.
Figura se nalazi u blizini drevnih trgovačkih putova. Jedna hipoteza kaže da je mogla služiti za orijentaciju. Druga skreće pozornost na „krunu” na glavi lika, koja se može odnositi na mjesečeve cikluse. Kao i mnogi geoglifi u regiji, Div je bio dio šireg sustava krajolikih znakova.
Blythe Intaglios – SAD
Blythe Intaglios nalaze se u Kaliforniji, u blizini rijeke Colorado. To su figure urezane u zemlju uklanjanjem gornjeg sloja tla. Prikazuju ljude, životinje i oblike koje je teško jednoznačno protumačiti.
Datiraju se u razdoblje od nekoliko stotina do oko 2.000 godina starosti. Najčešće se povezuju s vjerovanjima domorodačkih naroda Mojave i Quechan. Danas su pod zaštitom jer su iznimno osjetljivi na uništavanje. Samo jedan prolazak automobilom dovoljan je da trajno ošteti crtež.
Marree Man – Australija
Marree Man je izniman slučaj jer je nastao krajem 20. stoljeća. Dug je oko 4 km i izrađen je pomoću teške mašinerije. Od početka je bilo jasno da je dizajniran s ciljem da se vidi iz zraka.
Do danas se ne zna tko ga je stvorio niti zašto. Pojavljivali su se tragovi koji su vodili do land art umjetnika, vojske ili privatnih inicijativa, ali nijedna hipoteza nije potvrđena. To je primjer geoglifa koji je od početka bio djelo „satelitske ere”.
Geoglifi Turgaj – Kazahstan
Geoglifi iz regije Turgaj otkriveni su zahvaljujući satelitskim snimkama nakon 2007. godine. Obuhvaćaju više od 250 struktura: križeve, prstenove, linije i kvadrate izgrađene od zemljanih humaka.
Datiranje je teško, ali dio objekata može potjecati iz neolitika ili ranog željeznog doba. Njihov raspored sugerira povezanost s kretanjem stepskog stanovništva i organizacijom prostora, a ne s naseljavanjem. Bez satelitske tehnologije ove bi konstrukcije vjerojatno ostale neprimijećene.
Kameni krugovi Jordana
Kameni krugovi Jordana imaju promjere od 200 do čak 600 metara. Izgrađeni su od niskih zidova koji s razine tla izgledaju neugledno. Tek se iz zraka vidi koliko je precizno određen njihov opseg.
Nemaju vrata ni unutarnje objekte, što isključuje obrambene i stambene funkcije. Njihovo značenje ostaje nejasno. Najvjerojatnije interpretacije govore o teritorijalnim simbolima ili ritualnom „uređivanju” prostora.
Div iz Cerne Abbasa – Engleska
Div iz Cerne Abbasa je figura urezana u krednu padinu brda u Dorsetu. Visok je oko 55 metara. Godinama se smatralo da je djelo iz brončanog doba, ali novija datiranja ukazuju na rani srednji vijek.
Figura je više puta obnavljana, zatrpavana i ponovno otkrivana, što otežava interpretaciju. Najčešće se smatra simbolom plodnosti ili lokalne moći. To je primjer europskog geoglifa koji je funkcionirao u krajoliku stoljećima, mijenjajući značenje s dolaskom novih epoha.
