Nevjerojatan čin velikodušnosti u Louisiani
U svijetu velikog biznisa rijetko se pojavljuju priče koje izazovu iskreno divljenje i pozitivne reakcije javnosti. Upravo takva dolazi iz američke savezne države Louisiane, gdje je poduzetnik Graham Walker nakon prodaje svoje obiteljske tvrtke donio odluku kakvu mnogi nisu očekivali. Umjesto da sav profit zadrži za sebe i investitore, Walker je odlučio značajan dio novca podijeliti onima koji su, kako kaže, godinama gradili kompaniju zajedno s njim.
Ključni uvjet prodaje koji je sve promijenio
Walker je prodao svoju tvrtku Fibrebond za impresivnih 1,56 milijardi €, no ugovor je sadržavao jedno neobično, ali jasno pravilo. Čak 15 posto ukupne vrijednosti prodaje moralo je pripasti zaposlenicima, bez obzira na to jesu li imali dionice ili vlasničke udjele u kompaniji. Ta odluka rezultirala je raspodjelom nevjerojatnih 221 milijun € među radnicima, što je potez koji se rijetko viđa čak i u najrazvijenijim poslovnim sustavima.
Koliko je dobio prosječan zaposlenik?
Prema dostupnim podacima, prosječan bonus po zaposleniku iznosio je oko 407.560 €, što je iznos koji mnogima predstavlja životnu prekretnicu. Za neke je to značilo otplatu kredita, sigurniju budućnost obitelji ili mogućnost ulaganja u vlastite planove. Ipak, novac nije isplaćen u jednom iznosu. Bonusi su raspoređeni kroz više godina i vezani uz uvjet da zaposlenici ostanu raditi u tvrtki, čime se osigurava stabilnost poslovanja i kontinuitet rada nakon promjene vlasništva.
Zašto je Walker povukao ovakav potez?
Prema riječima ljudi bliskih kompaniji, Walker je smatrao da uspjeh Fibrebonda nije rezultat samo uprave, već rada svih zaposlenika kroz godine. Tvrtka je rasla zahvaljujući njihovom znanju, iskustvu i lojalnosti, a upravo je to želio nagraditi. U poslovnim krugovima ističe se da ovakav pristup pokazuje drukčiju filozofiju poduzetništva – onu u kojoj zaposlenici nisu samo trošak, već ključni partneri u stvaranju vrijednosti. U vremenu kada su masovni otkazi i rezanja troškova česta pojava, ova priča pokazuje da postoje i drukčiji modeli uspjeha – oni u kojima se dobit dijeli, a ne zadržava isključivo na vrhu.
