Blagdanska sjeta i moderni pritisci
Božić ne vole svi. Za neke je ljude ovo doba godine obilježeno tugom, nostalgijom ili usamljenošću. Takozvani sindrom prazne stolice, izostanak voljenih osoba, komplicirane osobne okolnosti ili jednostavno činjenica da nemaju s kime slaviti, pretvaraju prosinac u težak mjesec. Uz to, danas su tu i društvene mreže koje dodatno pojačavaju pritisak, tjerajući nas da gledamo kako se drugi okupljaju i prikazuju naizgled savršene živote.
Mnogi zbog toga ove datume proživljavaju kao pravi Grinch, ono zeleno, dlakavo i mrzovoljno stvorenje koje mrzi Božić. U gotovo svakoj obitelji postoji jedan. To može biti netko tko se žali na kupnju darova i trošenje novca, tko negoduje zbog blagdanskog prejedanja ili tko počne prigovarati već početkom prosinca pa sve do Sveta tri kralja. No, povijest nam govori da su pravi „Grinchevi” doista postojali i da nisu bili likovi iz fikcije.
Kada je Grinch vladao Engleskom
Godine 1645. Oliver Cromwell preuzeo je vlast od kralja Karla I. nakon trogodišnjeg građanskog rata. Jedan od glavnih žarišta sukoba bila je religija. Parlament je tada pao u ruke puritanaca, konzervativne frakcije protestantizma koja je odbacivala sve što im se činilo ispraznim, pretjeranim ili previše bliskim katolicizmu. Božić, sa svojim banketima, slavljima i ekscesima, činio im se kao savršen primjer svega što treba iskorijeniti.
Isprva su pokušali obuzdati zabavu mjerama koje su je trebale pokvariti, ali kako je stanovništvo i dalje slavilo, 1647. godine Parlament je odlučio zabraniti Božić. Proslava 25. prosinca postala je ilegalna, a tko god bi se oglušio o zabranu, suočavao se s kaznama.
Reakcija Engleza i tajni Božići
Reći da Englezi nisu bili suglasni s ovom odlukom bilo bi preskromno. Na Božić 1647. godine skupine mladića okupile su se u centru Londona kako bi pjevale božićne pjesme. Intervencija policije završila je neredima koji su se proširili na druge gradove, posebice u Canterbury, gdje su prosvjednici napali trgovine koje su bile otvorene, jer je službeno taj dan bio radni.
Unatoč zabrani, Božić nije nestao. Jednostavno se slavio u privatnosti doma, daleko od znatiželjnih pogleda. Na tim privatnim sastancima čitala se knjiga Reivindicación de la Navidad (Obrana Božića), obrana engleske blagdanske tradicije. Godine 1653. Cromwell je proglašen Lordom Protektorom i 25. prosinca prestao je postojati kao blagdan. Međutim, nakon njegove smrti, Karlo II. vratio se na prijestolje 1660. godine i jedna od njegovih prvih odluka bila je obnova Božića.
Dickens i moderni duh blagdana
Tek u viktorijansko doba, poklapajući se s objavom „Božićne priče” Charlesa Dickensa 1843. godine, Englezi su počeli proživljavati ove datume onako kako ih danas poznajemo: kao mješavinu obiteljskog slavlja i vjerskog blagdana. Zanimljivo je da ni Sjedinjene Američke Države nisu oduvijek slavile Božić. On nije bio savezni blagdan do 1870. godine, a prije neovisnosti bio je zabranjen u dijelovima Nove Engleske, također pod utjecajem puritanaca. Paradoksalno, zemlja koja danas slavi Božić s najviše pompe, trebala je stoljeća da ga službeno prihvati.
