Djeca imaju nevjerojatnu sposobnost čuđenja, no ponekad su upravo ona ta koja zadive odrasle. Mališani vide i opažaju stvari koje mi ostali često previdimo. Imaju nas puno toga naučiti, a problem je što ih se, zato što su mali, često ne sluša. Međutim, oni su vrsni promatrači prirode, što je dokazano u slučaju koji je potpuno uzdrmao znanstvene krugove.
Otkriće koje je promijenilo znanost
Prije nekoliko godina, u šumi blizu Sveučilišta u Pennsylvaniji, osmogodišnji Hugo Deans igrao se kada je primijetio male zaobljene strukture blizu mravinjaka. Pretpostavio je da se radi o sjemenkama palim s drveća, pa ih je sakupio i pokazao svom ocu. Andrew, profesor entomologije, ubrzo je prepoznao da ono što je njegov sin pronašao nisu bile sjemenke, već hrastove šiške. Znanstveni časopis Nature zabilježio je ovo otkriće na svojim stranicama.
Ove formacije nastaju kada određeni kukci potaknu stabla na stvaranje abnormalnih biljnih tkiva, unutar kojih rastu i razvijaju se njihove ličinke. Ono što nitko nije slutio jest da će ove šiške dovesti do studije koja je redefinirala način na koji ekolozi razumiju interakcije između biljaka i kukaca, a koju je kasnije objavio časopis American Naturalist.
Mirmekokorija: Savršena simbioza
Mirmekokorija je mehanizam kojim neke angiosperme postižu da mravi transportiraju i raspršuju njihovo sjeme. Ovi kukci imaju izuzetnu sposobnost prenošenja sjemena i plodova na velike udaljenosti, što stvara posebnu simbiozu s određenim biljnim vrstama. Kod mirmekofilnih biljaka, sjemenke imaju hranjive privjeske zvane elajosomi, koji su privlačni mravima. Proces teče ovako:
- Radilice sakupljaju sjemenke i nose ih u koloniju.
- Konzumiraju elajosom kako bi nahranili ličinke.
- Sjemenka, sada bez privjeska, biva odložena u podzemne komore s organskim ostacima ili izbačena iz gnijezda, što pogoduje njezinu raspršivanju i kasnijem klijanju.
U prirodi ovaj mehanizam koristi više od 3.000 biljnih vrsta, poput ljubičica (Viola), visibaba (Galanthus nivalis) ili biljke Chelidonium majus.
’Ose stratezi’ i kemijska obmana
Kada ose šiškarice poliježu jaja u hrast, ubrizgavaju kemijske spojeve koji mijenjaju razvoj biljnog tkiva. Stablo, prevareno, stvara neku vrstu hranjive i zaštitne kapsule oko embrija ose. No, nevjerojatan dio slijedi nakon toga: neke šiške razvijaju mesnatu, ružičastu kapicu koja je izuzetno privlačna mravima.
Ta je kapica puna masnih kiselina vrlo sličnih onima koje se nalaze u uginulim kukcima, omiljenoj hrani mnogih mrava strvinara. Prevareni ovim kemijskim signalom, mravi sakupljaju šiške kao da su sjemenke i nose ih u svoja gnijezda. Tamo konzumiraju kapicu, a ostatak šiške pohranjuju u podzemne komore, gdje je ličinka ose zaštićena od grabežljivaca i nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Drugim riječima, ose ne samo da manipuliraju hrastom kako bi dobile utočište za svoje mlade, već manipuliraju i mravima kako bi oni djelovali kao nehotični čuvari. Ono što je započelo kao dječja igra u šumi, na kraju je otkrilo jednu od najsloženijih ekoloških interakcija poznatih do danas.
