Kada razmišljate o onečišćenju plastikom, normalno je zamisliti boce, vrećice ili ambalažu. Međutim, najčešće odbačeni otpad na planetu je nešto sasvim drugo. Mnogo manji, svakodnevniji i nažalost, potpuno normaliziran u našem okruženju.
Riječ je o opušcima cigareta. U nastavku istražujemo zašto su oni ekološki i zdravstveni problem prvog reda te koje opcije postoje za smanjenje njihovog razornog utjecaja na prirodu.
Najodbačeniji predmet: Opušci cigareta
Opušci su najbrojnija vrsta otpada na svijetu. Prema istraživanjima, procjenjuje se da se svake godine odbaci između 4,5 i 6 bilijuna opušaka. U akcijama čišćenja gradova i obala, oni čine čak 30 do 40 % ukupnog prikupljenog smeća, čime jasno nadmašuju plastične vrećice i boce.
Većina pušača u Hrvatskoj i svijetu vjeruje da je filtar napravljen od papira ili pamuka. Nažalost, to nije istina. Filtar je izrađen od celuloznog acetata, vrste plastike koja se ne biorazgrađuje. S vremenom se on samo raspada u mikroplastiku koja završava u rijekama, morima i tlu. Svaki opušak može otpustiti tisuće nevidljivih plastičnih vlakana.
Problem koji nadilazi ekologiju
Problem nije samo ekološki; filtri zapravo ne štite zdravlje onako kako se misli. Uvedeni su pedesetih godina prošlog stoljeća kako bi pušačima pružili osjećaj sigurnosti, a ne kako bi smanjili štetu. Zapravo, omekšavanjem dima, filtri olakšavaju dublje udisanje. Unatoč tome, percepcija da filtar obavlja svoju funkciju pročišćavanja i dalje je vrlo raširena.
Osim plastike, opušci koncentriraju toksične tvari poput nikotina, teških metala i raznih kemijskih spojeva koji se oslobađaju u kontaktu s vodom. Samo jedan opušak može zagaditi desetke litara vode, utječući na ribe, ptice i male beskralježnjake. U urbanim sredinama, mnogi završe u kanalizaciji, a odatle izravno u moru.
Što se može poduzeti?
Smanjenje ovog problema je moguće, ali zahtijeva jasne odluke. Više nije dovoljno provoditi samo simbolične kampanje. Neke od mjera koje su već u razmatranju u nekim dijelovima svijeta uključuju:
- Zabranu filtara za cigarete, kao što je već učinjeno u nekim gradovima poput Santa Cruza u Kaliforniji.
- Uključivanje svih opušaka u zabrane plastike za jednokratnu upotrebu, bez iznimki.
- Primjenu proširene odgovornosti proizvođača kako bi duhanska industrija snosila troškove čišćenja.
- Strože kazne za bacanje opušaka na javnim površinama i u prirodi.
- Razbijanje mita o tome da filtri štite pušača putem jasnih informativnih kampanja.
Uklanjanje filtara ne bi iskorijenilo pušenje preko noći, niti bi riješilo cijelu plastičnu krizu. Međutim, imalo bi stvarne učinke: smanjilo bi milijune tona otpada, eliminiralo stalni izvor mikroplastike i stalo na kraj lažnom osjećaju sigurnosti povezanom s konzumacijom duhana. Ako smo prihvatili zabranu plastičnih slamki radi očuvanja okoliša, ignoriranje najbrojnijeg otpada na planetu više nema nikakvog smisla.
