Godinama je velik dio znanstvene zajednice pretpostavljao da su određeni geološki oblici na oceanskom dnu izravno povezani s ponašanjem rijeka. Međutim, novo međunarodno istraživanje upravo je srušilo jednu od najukorijenjenijih ideja o arhitekturi našeg planeta.
Ovo otkriće, objavljeno u časopisu Science Advances, otvara novu etapu u proučavanju morskih dubina i razumijevanju procesa koji reguliraju globalnu klimu.
Kako se zapravo formiraju podmorski kanjoni: Nagib morskog dna kao ključni faktor
Prema izvješću portala Earth.com, podmorski kanjoni nastaju prvenstveno zbog nagiba oceanskog dna. To tvrdi tim predvođen geoznanstvenicom Anne Bernhardt sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, nakon analize više od 2.000 kanjona raspoređenih duž kontinentalnih rubova planeta pomoću naprednih statističkih tehnika.
Podaci pokazuju da su tektonski i toplinski procesi, poput kretanja ploča, hlađenja kore ili redistribucije sedimenata, oni koji najbolje predviđaju gdje će se razviti ove duboke doline. Kada je nagib strm, gravitacija pokreće klizišta i urušavanja koja dubore prve usjeke, omogućujući kanjonima da napreduju čak i bez intervencije rijeke. Ovaj obrazac, dosljedno uočen u različitim oceanima, potvrđuje da je morfologija kontinentalne padine stvarni motor njihova nastanka.
Zašto podmorski kanjoni utječu na globalnu klimu i ciklus ugljika
Znanstvena vrijednost ovih kanjona nadilazi njihovo geološko podrijetlo. Oni čine bitne rute za transport golemih količina sedimenata i organskog ugljika prema dubinama putem mutnih struja: podmorskih lavina pijeska i blata koje se spuštaju zbog gravitacije.
- Istraživači procjenjuju da između 62 i 90 milijuna tona kopnenog ugljika svake godine završi zakopano u ovim sustavima.
- Ovaj mehanizam pretvara oceansko dno u značajan ponor ugljika, jer zadržava više ugljika nego što ga oslobađa.
Wolfgang Schwanghart s Instituta za znanost o okolišu i geografiju Sveučilišta u Potsdamu naglašava da je identificiranje područja koja najučinkovitije kanaliziraju taj ugljik presudno za preciznije klimatske modele.
Uloga rijeka: Sekundarni, ali relevantni utjecaj
Iako istraživanje potvrđuje da rijeke nisu nužne za početak formiranja kanjona, one ih mogu ojačati kada su već uspostavljeni. Tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma, razina mora je opala i mnoga ušća rijeka bila su bliže rubu kontinentalnog pojasa, što je povećalo dotok sedimenata i ubrzalo rast kanjona.
Studija također otkriva kompetitivni fenomen. Kada kanjon dobije pristup stabilnom izvoru obalnih sedimenata, može se razvijati brže od onih u svom okruženju, ograničavajući širenje susjednih sustava. Osim znanstvene radoznalosti, ovi rezultati imaju izravne implikacije na sigurnost podmorskih kabela i cjevovoda, jer razumijevanje dinamike mutnih struja pomaže u boljoj procjeni rizika i planiranju infrastrukture u dubokim vodama.
