U posljednjih nekoliko godina, proučavanje dodira uključilo je fizičke i biološke okvire koji nam omogućuju da ponovno razmotrimo kako ljudska bića komuniciraju s okruženjima sastavljenim od granularnih materijala, poput pijeska. Pojam sedmog osjetila pojavljuje se upravo u tom kontekstu, povezan sa sposobnošću opažanja iznimno suptilnih mehaničkih varijacija koje generiraju čestice.
Ova nova linija istraživanja započela je eksperimentima koje je vodila Elisabetta Versace, psihologinja s Queen Mary University of London. Ona je ispitivala mogu li ljudi otkriti fizičke tragove koji ne nastaju izravnim kontaktom. Njezin pristup inspiriran je proučavanjem obalne faune i nedavnim razvojem taktilne robotike.
Zašto znanstvenici tvrde da bismo mogli imati sedmo osjetilo?
Serija eksperimenata, objavljena u časopisu IEEE Xplore, otkrila je da su sudionici uspjeli identificirati zakopane kocke bez dodirivanja, jednostavno pomičući prst iznad pijeska. Primijećena preciznost iznosila je oko 70 %, što ukazuje na osjetljivost na mikrovarijacije tlaka uzrokovane pomicanjem zrnaca pijeska.
Ovo se ponašanje može usporediti s onim što određene ptice močvarice koriste za otkrivanje plijena zakopanog u vlažnim područjima, gdje valovi tlaka putuju učinkovitije. Fenomen se temelji na poznatoj fizičkoj bazi: granularni mediji prenose promjene tlaka kada objekt poremeti njihovu unutarnju strukturu. Pomicanjem pijeska stvaraju se mali valovi koje dovoljno fin senzorni sustav može interpretirati.
Kako je dokazan ovaj oblik percepcije?
Eksperimentalni rad sastojao se od toga da su volonteri klizili jednim prstom iznad posude s pijeskom. Cilj je bio utvrditi otkrivaju li prisutnost zakopane kocke bez dodira. Srednja udaljenost na kojoj je zabilježena detekcija bila je oko 6,9 centimetara.
Kako bi testirali ljudske performanse, tim je uključio robotsku ruku UR5 s taktilnim senzorom i LSTM modelom učenja. Iako je robotski sustav dosegao slične udaljenosti, imao je veći postotak lažno pozitivnih rezultata i preciznost od samo 40 %. Ove razlike potvrđuju da detekcija ne ovisi samo o fizičkoj veličini signala, već i o sposobnosti interpretacije.
Sedmo osjetilo iz evolucijske perspektive
Mogućnost da ljudi koriste sedmo osjetilo povezano s percepcijom mehaničkih valova nije strana usporednoj biologiji. U različitim skupinama životinja postoje specijalizirane strukture za otkrivanje vibracija u tekućinama ili granularnim materijalima, poput sustava bočne linije kod riba ili receptora u brkovima sisavaca.
Istraživanja sugeriraju da bi ljudi mogli zadržati funkcionalni ostatak ove vrste percepcije, čak i bez posebnih organa. Ovo otkriće ukazuje na to da somatosenzorni sustav ima širi raspon interpretacije vanjskih signala nego što se ranije pretpostavljalo. To ne podrazumijeva izvanrednu moć, već proširenje okvira taktilne percepcije koji je možda ostao nedovoljno iskorišten.
Znanstvena i tehnološka primjena
Poznavanje ovog oblika percepcije moglo bi dovesti do operativnih primjena u okruženjima gdje je vidljivost ograničena. Analiza objekata zakopanih u pijesku ili granularnom tlu važna je za područja kao što su:
- Arheologija i geologija
- Forenzika
- Istraživanje planeta
Razumijevanje ovog sedmog osjetila pružilo bi informacije o tome kako trenirati algoritme i uređaje za smanjenje pogrešaka u detekciji. Istraživači naglašavaju da se rad mora replicirati i s drugim materijalima, poput poljoprivrednog tla ili plastičnih perli, kako bi se vidjelo kako faktori poput vlage ili brzine pokreta utječu na rezultate.
