Možda svako jutro gledate u nebo i vidite ga istim kao i uvijek. Prekrasno plavetnilo, ništa neobično, i iako pjevačica Rosalía kaže da je nebo rođeno u Buenos Airesu, nešto se ipak mijenja. Prema istraživačima, Zemlja postaje sve tamnija, a to su potvrdili nakon punih 20 godina detaljnog proučavanja.
Nedavna studija objavljena u časopisu PNAS pokazuje da naš planet reflektira sve manje sunčeve svjetlosti, apsorbira više energije i, kao izravna posljedica toga, zagrijava se brže nego ikada. Osim toga, sjeverna polutka tamni brže od južne.
Je li Zemlja uistinu tamnija?
Ne radi se o tome da planet gubi sjaj poput stare žarulje. Znanstvenici govore o albedu, sposobnosti Zemlje da reflektira sunčevu svjetlost natrag u svemir. Što više svjetlosti reflektiramo, manje topline apsorbiramo. Međutim, to prirodno „ogledalo” polako blijedi, a danas reflektira znatno manje energije nego prije dva desetljeća.
Ovo nisu samo nagađanja ili simulacije, već stvarni podaci mjereni sustavom CERES. Riječ je o senzorima koji prate koliko energije ulazi, a koliko izlazi s planeta. Zahvaljujući tim opažanjima, vidljivo je da Zemlja zadržava više energije nego što je vraća u svemir, što je u klimatskom smislu vrlo loša vijest.
Sjever tamni brže od juga
Jedno od otkrića koje najviše zabrinjava istraživače je razlika između polutki. Obje tamne, ali sjeverna to čini mnogo brže. To znači jače zagrijavanje u regijama gdje živi većina svjetske populacije. Kada se ta ravnoteža naruši, obrasci vjetrova, oborina i oceanskih struja počinju se ponašati na nepredvidljiv način.
Ova neravnoteža ne ostaje samo na grafikonima; ona je stvarna i može pojačati toplinske valove, duge suše i nasilnije oluje. Područja s manje resursa će, kao i uvijek, najviše ispaštati zbog ovih promjena.
Što je s oblacima?
Godinama se vjerovalo da bi oblaci mogli djelovati kao prirodna kočnica i vratiti sve u ravnotežu. Nažalost, stvarnost je drugačija. Studija pokazuje da promjene u količini, vrsti i distribuciji oblaka više ne kompenziraju višak energije koji apsorbiramo. Oblaci, od kojih smo se nadali da će nas spasiti, gube svoju učinkovitost.
Glavni uzrok smo mi. Manje leda, manje snijega, više tamnih oceanskih površina, širenje gradova i sve veće zagađenje – sve to smanjuje albedo. Što se više topline nakuplja, to ju je teže zaustaviti. Ovo nije samo „još jedan klimatski indikator”, već ozbiljno upozorenje da ulazimo u opasnu dinamiku koju bi moglo biti nemoguće preokrenuti, čak i ako se emisije drastično smanje.
Iako nam se nebo i dalje čini prekrasno plavim, podaci sustava CERES govore drugačiju priču. Najopasnije promjene često nisu one najočitije na prvi pogled, ali njihove posljedice na prirodne katastrofe i gubitak kisika mogle bi trajno promijeniti život na našem planetu.
