Tajna stara 142 godine zakopana duboko u zemlji
Prije točno 142 godine, botaničar James Beal dobio je jedinstvenu ideju kako bismo mogli naučiti više o prirodi. Beal je želio saznati koliko dugo sjemenke različitih vrsta mogu ostati održive u tlu. Iako to možda ne zvuči kao najuzbudljivija tema na svijetu, razumijevanje dugovječnosti sjemena igra ključnu ulogu u poljoprivredi, opskrbi hranom i očuvanju bioraznolikosti.
Godine 1879. Beal je odlučio zakopati 20 boca napunjenih sjemenjem. Boce su bile otvorene kako bi zemlja i vlaga doprle do njih, ali su postavljene tako da se ne napune vodom. To je omogućilo taman dovoljno vlage da sjemenke teoretski prežive, a da ne proklijaju prerano.
Eksperiment koji nadživljuje generacije
Svaka boca sadržavala je 50 sjemenki od 21 različite biljne vrste, pomiješanih s pijeskom. To je više od 1.000 sjemenki po boci. Bealov plan bio je iskopati novu bocu svakih pet godina i testirati mogu li se sjemenke još uvijek uspješno posaditi.
Nakon što je sam vodio eksperiment nekoliko godina, došlo je vrijeme da se Beal umirovi. Rad je 1910. godine predan kolegi profesoru, a ubrzo je vremenski okvir promijenjen: nova bi se boca iskopavala svakih 10 godina umjesto pet. Kasnije je taj period produljen na svakih 20 godina.
Bealov eksperiment sa sjemenjem traje i danas, a planirano je da posljednja boca bude iskopana oko 2100. godine. Projekt je predan u ruke novim generacijama više puta i, sa svojih 142 godine, predstavlja jedan od najdužih aktivnih eksperimenata svih vremena.
Iskopavanja pod okriljem noći
Eksperiment je trenutno u sposobnim rukama tima znanstvenika sa Sveučilišta Michigan State. Istraživački tim posljednji je put iskopao bocu 2021. godine, s godinom zakašnjenja zbog pandemije. Znanstvenici su se uputili na lokaciju u gluho doba noći kako ne bi izložili iskopano sjeme sunčevoj svjetlosti, što bi moglo promijeniti rezultate eksperimenta.
Nakon što prikupe sjeme, sade ga u svježu zemlju. Nije iznenađujuće da su najotpornije sjemenke obično one od korova, dok su druge krhkije. Kada sjeme ne proklija, znanstvenici ne odustaju odmah. Pokušavaju s raznim tehnikama oživljavanja, uključujući simulaciju zime ekstremnom hladnoćom ili izlaganje dimu vatre.
Zašto je ovo važno za našu budućnost?
Razumijevanje molekularne osnove dugovječnosti sjemena pruža važne genetske ciljeve za proizvodnju usjeva s poboljšanom otpornošću na promjenjive klime. Drugim riječima, naša opskrba hranom u budućnosti mogla bi ovisiti o sposobnosti bioinženjeringa sjemena koje može preživjeti porast temperatura i promjene vremenskih uvjeta.
Nalazi iz Bealove studije također su kritični za održavanje zdravih banaka sjemena, koje štite od katastrofalnih propadanja usjeva i globalnih kriza hrane. Poznavanje čimbenika koji čine sjeme otpornijim moglo bi doslovno postati pitanje života ili smrti za čovječanstvo.
