Prošlo je više od desetljeća otkako je Kina započela strategiju teritorijalnog širenja koja je privukla pažnju cijelog svijeta: izbacivanje tona pijeska u Južno kinesko more. Ovo nije fenomen isključivo vezan za Kinu – dapače, Japan je na sličan način izgradio zračnu luku koja će uskoro postati podmorska – no Kina to radi masovno i s jasnim ciljem: polaganjem prava na ono što smatra svojim.
Kako je Kina stvorila otoke iz ničega u manje od dvije godine
Kraj 2013. godine označio je prekretnicu. Kina je započela masovno nasipavanje sedam koraljnih grebena u arhipelazima Nansha i Xisha (poznatijim kao Spratly i Paracel). U rekordnom vremenu, između prosinca te godine i lipnja 2015., Kina je dovršila prvu fazu operacije: ispunjavanje.
Od 2015. nadalje, posvetili su se učvršćivanju tog teritorija izgradnjom infrastrukture poput uzletno-sletnih staza, hangara, luka, radara i popratnih objekata. Prema podacima američko-kineske Komisije za ekonomski i sigurnosni pregled, Kina je umjetno izgradila oko 12 km² kopna na grebenima Nansha. Dok su Sjedinjene Američke Države to izražavale s dozom zabrinutosti, kineski mediji su te podatke potvrđivali s ponosom.
Tehnika gradnje: Rezanje morskog dna
Metode koje su koristili nisu bile pretjerano složene, ali su bile brutalno učinkovite. S jedne strane, rezali su koraljno morsko dno i pumpali sedimente u plitka područja. Zemlja je polagana kao nasip, a zatim su oko grebena građene brane i potporni zidovi. Sljedeći korak bio je nanošenje dodatnog nasipa, a na kraju su veliki valjci i bageri zbijali zemlju kako bi cijela struktura dobila čvrstoću.
Posljednji korak bio je stvaranje kolnika, pista, cesta i druge infrastrukture. Rezultat je više od 12 km² novog kopna što, stavljeno u kontekst, predstavlja “17 puta više iskrčenog zemljišta u 20 mjeseci nego što su svi ostali međunarodni podnositelji zahtjeva zajedno postigli u posljednjih 40 godina”. Satelitske snimke koje prikazuju stanje “prije i poslije”, dostupne putem povijesnih funkcija Google Eartha, djeluju gotovo hipnotički.
Geopolitičke tenzije i ekološka cijena
Motivacija za ovakav pothvat ovisi o tome koga pitate. Kineska vlada tvrdi da ovi otoci služe za misije spašavanja na otvorenom moru, ribarstvo, znanstvena istraživanja i meteorološke podatke. Naravno, spominju i obranu ako bude potrebna. Međutim, susjedne zemlje poput Vijetnama, Tajvana, Japana i Filipina nisu uvjerene. Oni smatraju da je to strategija koja Kini omogućuje stalnu vojnu prisutnost u vodama koje joj ne pripadaju.
Osim politike, tu je i neosporna ekološka šteta. Ova “otočna groznica” uzrokovala je gubitak oko 12 do 18 km² koraljnih grebena. Znanstveni članci ukazuju na to da ove prakse potpuno eliminiraju lokalni ekosustav i negativno utječu na morske struje. Iako kineska Državna oceanografska uprava tvrdi da su svi projekti pažljivo procijenjeni, znanstvena zajednica upozorava da su ovi zahvati trajno oštetili neke od najbolje očuvanih grebena u regiji.
