Nevjerojatno otkriće u srcu Španjolske
Pronalazak jaja dinosaura uvijek izaziva golemo znanstveno zanimanje jer nam omogućuje rekonstrukciju života kakav je postojao prije milijuna godina. Ovaj put, senzacionalno otkriće dogodilo se u Španjolskoj, točnije na krednom nalazištu Poyos u Guadalajari. Projekt je financirala vlada Kastilje-La Manche u sklopu godišnjeg natječaja za znanstvena istraživanja, a rezultati su već izloženi javnosti, izazivajući međunarodnu pažnju.
Paleontološki muzej Kastilje-La Manche (MUPA) u Cuenci preuzeo je četiri jaja dinosaura čija se starost procjenjuje na 72 milijuna godina. Karakterizira ih upečatljiva crvenkasta boja i iznimno stanje očuvanosti koje je rijetko viđeno u svijetu paleontologije.
Divovi koji su vladali kopnom
Ova četiri jaja pripadaju titanosauropodima, golemim biljojednim sauropodima koji su dominirali kopnenim ekosustavima krajem razdoblja krede. Ovi fascinantni stvorovi mogli su doseći duljinu veću od 15 metara. Prema riječima paleontologa Francisca Ortege i Fernanda Sanguina, nalazi su izvučeni nakon pedantnog iskopavanja na lokalitetu Poyos koje je trajalo kroz nekoliko istraživačkih kampanja.
Ono što ovo otkriće čini posebnim jest činjenica da su jaja pronađena na istoj stratigrafskoj razini, ali pokazuju značajne morfološke razlike. Ovaj detalj pobudio je golemo zanimanje stručnjaka jer sugerira nešto što se rijetko viđa u fosilnim zapisima.
Zagonetka suživota različitih vrsta
Upravo te razlike u strukturi jaja sugeriraju mogući suživot različitih vrsta titanosaurusa na istom mjestu. Istraživači smatraju ovaj scenarij krajnje neobičnim, jer se obično polaganja jaja na jednom mjestu pripisuju samo jednoj vrsti. Ako se ova hipoteza potvrdi, Poyos će postati ključno nalazište u Europi za proučavanje raznolikosti iberijskih sauropoda neposredno prije velikog izumiranja na kraju krede.
Znanstvena preciznost i novi nazivi
Tijekom službene prezentacije, Carmen Teresa Olmedo istaknula je važnost ovog otkrića: „Suočeni smo s pronalaskom od svjetskog značaja, jer je koegzistencija dviju različitih vrsta jaja na istoj razini iznimno rijetka pojava.“ Istraživanje je koordinirala Grupa za evolucijsku biologiju s UNED-a, koristeći naprednu mikroskopiju i mineraloške studije koje su potvrdile da su uvjeti sedimentacije favorizirali gotovo savršenu fosilizaciju.
Studija je potvrdila prisutnost poznate vrste Fusioolithus baghensis, ali je opisala i potpuno novi ootakson – Litosoolithus poyosi. Ova nova vrsta jaja ističe se velikim dimenzijama i vrlo tankom ljuskom, što je znanstvenicima omogućilo da ih jasno razlikuju od svih dosad poznatih primjeraka. Ovakva otkrića ne samo da obogaćuju znanost, već i približavaju javnosti nevjerojatnu povijest života na našem planetu.
