Postoji duboko ukorijenjen stereotip o starijim osobama: slika mrzovoljne, krute osobe ili nekoga tko je potpuno odvojen od stvarnosti. No, psihologija već desetljećima prikuplja dokaze koji ukazuju na upravo suprotno. Starenje nije samo biološki proces propadanja, već i proces psihološkog usavršavanja.
U zabludi smo
Znanost to dokazuje kroz brojne studije provedene posljednjih godina. Zaključak je nedvosmislen: dobna skupina između 60 i 70 godina predstavlja „vrhunac“ emocionalnog blagostanja i socijalne kompetencije koju mlađe generacije, paradoksalno, gube.
Efekt sazrijevanja
Ličnost nije nepromjenjivi kamen. Prema teoriji Big Five, koja identificira pet glavnih osobina ličnosti, protok vremena nas oblikuje na bolje. Longitudinalne studije koje su pratile iste skupine ljudi tijekom dugog razdoblja pokazale su da se od 60. godine života događa pozitivan razvoj u tri ključna područja:
- Svijest: postajemo odgovorniji, uredniji i fokusiraniji.
- Veća emocionalna stabilnost: neuroticizam drastično opada, a emocionalne oluje iz mladosti ustupaju mjesto smirenosti koja nije apatija, već vješta regulacija osjećaja.
- Ljubaznost i suradnja: raste sklonost kooperaciji i altruizmu, čineći nas ugodnijim društvom za druge Hrvate i našu okolinu.
Baš kao što zrelo voće dobiva bogatiji okus, čini se da se isto događa i s ljudima zbog „prirodnog sazrijevanja“. Nije stvar samo u tome da su današnji stariji ljudi drugačiji, već se čini da je ljudski mozak programiran da s godinama daje prednost stabilnosti i društvenoj koheziji.
Prednost „boomerske“ generacije
Ne samo da nas starenje čini boljima „po automatizmu“, već trenutne kohorte stare „bolje“ od svojih prethodnika. Istraživanja sugeriraju da rođeni između 1940. i 1950. ulaze u treću životnu dob s intrinzičnim kapacitetom koji je nadmoćniji onome prethodnih generacija. To uključuje ne samo fizičku vitalnost, već i veću kognitivnu i psihološku sposobnost.
Mladi gube tlo pod nogama
Možda najviše protuintuitivan podatak posljednjih godina dolazi iz izvješća o mentalnom stanju svijeta (Mental State of the World). Identificiran je alarmantan generacijski jaz, ali ovaj put u korist starijih. Dok se mentalno zdravlje mladih između 18 i 24 godine znatno pogoršalo, osobe starije od 65 godina ostaju čvrste poput stijene.
Ključna točka ovdje je relacijska otpornost. Osobe starije od 70 godina pokazuju indekse „socijalnog sebstva“ koji su mnogo viši od onih kod generacije Z. Imaju čvršću sliku o sebi i manje ovise o vanjskoj potvrdi. Recentne studije pokazuju da stariji danas osjećaju veću autonomiju i aktivnije stare nego što je to bio slučaj prije 20 godina, što ih dodatno psihološki štiti.
Vrhunac mudrosti
Na kraju, tu je pitanje mudrosti. Ne u mističnom smislu, već kao kognitivna mjera učinkovitosti. Sposobnost integracije činjenica s emocionalnim vrijednostima, ono što psiholozi nazivaju „osobnom mudrošću“, doseže svoj vrhunac u kasnijoj dobi. Zreli mozak je učinkovitiji u upravljanju složenim društvenim i emocionalnim sukobima, što je prednost koju nijedna mladenačka „fluidna inteligencija“ ne može lako replicirati. Upravo zato su naši stariji sugrađani izvrsni savjetnici u mnogim životnim pitanjima.
