Implementacija stvarne kružne ekonomije za metale postala je apsolutni prioritet u današnjem tehnološkom svijetu. Ovi materijali zadržavaju svoja fizička i kemijska svojstva tijekom procesa recikliranja, što ih čini idealnim kandidatima za održivu budućnost i smanjenje otpada.
Ekonomski i ekološki aspekti recikliranja aluminija
Izvrstan primjer materijala koji pokazuje moć kružne ekonomije je aluminij. Dobivanje primarnog aluminija iz sirovina zahtijeva tri glavne faze: ekstrakciju boksita putem otvorenih kopova u tropskim regijama, Bayerov postupak proizvodnje glinice te na kraju elektrolizu. Ovaj proces je energetski izuzetno zahtjevan:
- Proizvodnja jedne tone primarnog aluminija troši 15 megavata energije, što je ekvivalent dnevnoj potrošnji oko 5.000 kućanstava.
- Emisija izravnog i neizravnog ugljičnog dioksida iznosi 15 tona, što odgovara emisijama 15.000 automobila koji prijeđu 10 kilometara.
Reciklirani aluminij omogućuje drastičnu uštedu energije i smanjenje emisija. Primjerice, recikliranjem samo 10 limenki izbjegava se emisija 1,5 kg ekvivalenta CO2. Uz tržišnu cijenu tone aluminija od oko 2.200 €, profitna marža recikliranog materijala može biti 3 do 5 puta veća od one kod primarne proizvodnje.
Rijetke zemlje: Geopolitički i tehnološki izazov
Pojam „rijetke zemlje” odnosi se na 15 kemijskih elemenata iz skupine lantanida, zajedno sa skandijem i itrijem. Ovi elementi imaju ključnu ulogu u modernoj industriji, medicini i obrani. Koriste se u proizvodnji laserske tehnologije, leća za teleskope, električnih bicikala i automobila, optičkih vlakana, televizora i uređaja za magnetsku rezonancu.
Problem s ovim elementima nije njihova apsolutna oskudica, već otežan pristup. Kina trenutno monopolizira čak 37% svjetskih rezervi rijetkih zemalja. Recikliranje ovih elemenata nadilazi ekološku sferu i ulazi u područje geopolitike, što je vidljivo kroz ovisnost Europe o vanjskim izvorima. Trenutno se reciklira tek oko 1% rijetkih zemalja korištenih u elektroničkim komponentama.
Pred nama je ogroman inovacijski izazov kako bismo osigurali ponovnu uporabu proizvoda i učinkovito recikliranje materijala na kraju njihovog životnog ciklusa. Razumijevanje sastava proizvoda koje koristimo ključno je za odgovornu potrošnju koja potiče tvrtke na produljenje životnog vijeka proizvoda i reintegraciju osnovnih komponenti u proizvodni ciklus.
