Moć fluidnog govora u percepciji stručnosti
Komunikacija je iznimno složen proces koji nadilazi puko izgovaranje riječi. Svakodnevno se oslanjamo na multimodalni sustav koji uključuje govor, pokrete ruku, kontakt očima i izraze lica kako bismo prenijeli poruku. Međutim, novo istraživanje objavljeno u časopisu Cognitive Science otkriva da jedan aspekt komunikacije dominira nad ostalima kada je u pitanju procjena našeg znanja: fluidnost govora.
Znanstvenici s Laboratorija za jezik i kogniciju Sveučilišta Koç, predvođeni doktorandom Canom Avcıjem, istražili su kako govorni zastoji, poput onih poznatih “hm”, “ovaj” ili ispravljanja usred rečenice, utječu na to koliko nas drugi doživljavaju kompetentnima. Rezultati su bili iznenađujuće dosljedni: govornici koji koriste poštapalice i rade pogreške u ritmu govora sustavno su ocjenjivani kao manje upućeni u temu, bez obzira na to koliko su njihove geste bile samouvjerene.
Zašto geste ne mogu popraviti prvi dojam?
Dosadašnja su istraživanja sugerirala da geste rukama pomažu slušateljima da lakše procesuiraju informacije te da govornika čine uvjerljivijim ili simpatičnijim. Ipak, tim Cana Avcıja otkrio je da u kontekstu procjene nečijeg znanja, vizualni signali padaju u drugi plan. Istraživači su koristili koncept nazvan “osjećaj tuđeg znanja”, što se odnosi na procjenu slušatelja o tome koliko govornik doista poznaje materiju o kojoj priča.
U prvoj studiji, koja je uključivala 42 mlade odrasle osobe, sudionici su gledali videozapise govornika koji daju navigacijske upute. Neki su govornici bili fluidni, dok su drugi radili pogreške poput ponavljanja riječi ili ispunjenih stanki. Čak i kada su govornici aktivno gestikulirali, njihovi govorni zastoji bili su presudni za nisku ocjenu njihove stručnosti. Slušatelji su prioritizirali verbalne znakove oklijevanja iznad bilo kakvog vizualnog znaka samopouzdanja.
- Ikonografske geste: Pokreti koji vizualno predstavljaju objekt (npr. crtanje oblika u zraku).
- Ritmičke geste (beat gestures): Pokreti koji prate tempo govora bez specifičnog značenja.
- Govorni zastoji: Ispunjene pauze (“ovaj”, “uh”) i ispravci (npr. “skrenite lijevo, ne, desno”).
Što to znači za našu svakodnevnu komunikaciju?
Analitički gledano, ovi rezultati sugeriraju da je ljudski mozak programiran da oklijevanje u jeziku tretira kao izravan signal nesigurnosti ili nedostatka informacija. Znanstvenici predlažu nekoliko objašnjenja zašto geste nisu uspjele ublažiti ovaj negativan dojam. Jedna je mogućnost da su geste u ovim eksperimentima bile suvišne jer je sam govor bio dovoljno jasan da prenese informaciju, pa su pokreti ruku procesuirani samo kao pozadinska buka.
Druga mogućnost leži u samom tajmingu. Kada se govorni zastoj i gesta dogode istovremeno, snažan signal kognitivnog napora koji šalje mucanje ili pauza jednostavno nadglasa vizualni signal. Iako su sudionici istraživanja bili svjesni prisutnosti gesti, svjesno ili nesvjesno su ih zanemarili prilikom donošenja suda o kompetentnosti govornika. Za Hrvate koji teže boljem javnom nastupu ili uspjehu na razgovorima za posao, ovo istraživanje šalje jasnu poruku: rad na smanjenju poštapalica i vježbanje fluidnosti rečenica donijet će više rezultata nego usavršavanje govora tijela.
