Zamislite ovo: vaš prijatelj otkazuje večer pokera treći tjedan zaredom. Ne uz ispriku, već uz neodređeno „možda sljedeći put“. Ili ste to možda vi, stojite u svojoj garaži, gledate u alat za obradu drveta koji niste dotaknuli mjesecima, pitajući se kada vas je prestao privlačiti.
Gubitak radosti ne najavljuje se dramatičnom pompom. Ne postoji trenutak kada se muškarac probudi i izjavi da je izgubio entuzijazam za život. Umjesto toga, to je tiho blijeđenje, poput boja koje nestaju s fotografije tako postupno da, dok to primijetite, jedva se možete sjetiti kako je živost izgledala.
Svjedočio sam tome kod svog susjeda Boba, kod starih kolega, a ako ću biti iskren, i sam sam osjetio tu sjenu tijekom nekih teških godina. Ono što to čini posebno lukavim je koliko se ovi oblici ponašanja lako stapaju s obradom svakodnevice, maskirajući se u umor, stres ili jednostavno „starenje“.
Ali psihologija nam govori nešto važno: postoje specifični obrasci koji se pojavljuju kada muškarac tiho izgubi svoju radost. Prepoznavanje istih, bilo kod sebe ili kod nekoga do koga vam je stalo, može biti prvi korak prema pronalaženju puta natrag.
1) Prestaje raditi planove za budućnost
Sjećate li se kada je planiranje ljetnog kampiranja bilo pola zabave? Kada su razgovori prirodno skretali na „sljedeće godine bismo trebali…“ ili „jednog dana bih volio…“?
Kada radost izblijedi, nestaje i sposobnost radovanja budućnosti. Nije da muškarac odluči da budućnost nije važna. Suptilnije je od toga. Budućnost jednostavno postaje prazan prostor umjesto platna mogućnosti. Pitajte ga o planovima za odmor i dobit ćete slijeganje ramenima. Spomenite koncert sljedeći mjesec i on se ne može obvezati. Kao da mu je unutarnji kompas za iščekivanje prestao raditi.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Translational Psychiatry, ova poteškoća s iščekivanjem usko je povezana s psihološkim konceptom zvanim anhedonija. Nesposobnost doživljavanja zadovoljstva proteže se na nesposobnost zamišljanja doživljaja zadovoljstva u budućnosti. Kada planiranje zahtijeva vizualizaciju uživanja, a uživanje se čini nedostižnim, samo planiranje postaje besmisleno.
2) Male frustracije izazivaju nerazmjerne reakcije
Pokvarena kosilica koja mu uništi cijeli dan. Zastoj u prometu koji ga baci u spiralu. Manji zastoj na poslu o kojem ne može prestati razmišljati satima. Kada muškarac izgubi radost, njegov emocionalni termostat se kvari. Bez pozitivnih iskustava koja bi uravnotežila ona negativna, svaka frustracija djeluje pojačano.
Studije Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje primjećuju da razdražljivost može biti primarni simptom depresije kod muškaraca, često maskirajući dublju tugu. Bijes je društveno prihvatljiviji od priznavanja praznine, pa postaje zadani ispušni ventil za osjećaje koji nemaju kamo drugdje otići.
3) Povlači se iz društvenih veza
Pozivnice koje je nekada prihvaćao sada mu djeluju kao obveze. Večeri pokera, sastanci književnog kluba, neobavezna kava s prijateljima, sve se to postupno odbija ili se posjećuje uz očito oklijevanje.
Socijalno povlačenje događa se jer interakcije zahtijevaju energiju koju on nema. Lakše je stvoriti distancu nego priznati da se boriš s nečim što ne možeš u potpunosti artikulirati. Istraživanja pokazuju da socijalna izolacija i depresija stvaraju začarani krug; izolacija produbljuje upravo one osjećaje koji su uzrokovali povlačenje.
4) Njegove navike samobruge tiho propadaju
Članarina u teretani istječe bez obnove. Šišanje se odgađa. Ta nova odjeća ostaje u ormaru dok on nosi iste tri majice u krug. To nije lijenost. Prema Nacionalnom savezu za mentalne bolesti (NAMI), poteškoće s higijenskim zadacima čest su simptom mentalnih stanja. Mentalna i fizička energija potrebna za brigu o sebi čini se preplavljujućom kada ste već emocionalno ispražnjeni.
5) Rad postaje njegov bijeg
Ovdje stvari postaju lukave, jer društvo plješće muškarcu koji radi duge sate. On je posvećen. Ambiciozan. Hranitelj. Ali ponekad ti dodatni sati nisu povezani s uspjehom u karijeri – radi se o izbjegavanju praznine koja ga čeka kod kuće.
Kada radost izblijedi, posao postaje prikladno utočište. Društveno je prihvatljivo ostati kasno u uredu. Nitko ne propituje muškarca koji je „predan svojoj karijeri“. Struktura i zahtjevi posla pružaju privremeni bijeg od neugodnih osjećaja koje ne zna kako procesuirati.
6) Prestaje se baviti hobijima i interesima
Gitara skuplja prašinu u kutu. Pribor za ribolov stoji netaknut. Knjige se gomilaju nepročitane. To je drugačije od običnog umora nakon dugog dana. To je gledanje u nešto što ste nekada voljeli i neosjećanje ničega – nema privlačnosti, nema interesa, nema iskre iščekivanja.
Što ovo čini posebno podmuklim je to što odustajanje od hobija uklanja jedan od ključnih puteva povratka radosti. Istraživanja objašnjavaju da pokušaj pronalaženja vremena za zabavne aktivnosti – čak i kada je motivacija niska – može pomoći u ublažavanju gubitka zadovoljstva.
7) Postaje emocionalno distanciran od voljenih osoba
Fizički je prisutan, ali emocionalno odsutan. Razgovori se čine površnima. Prolazi kroz rutinu obiteljskih večera i vikend aktivnosti, ali postoji nepovezanost – kao da gleda kako mu se život događa umjesto da ga živi. Prepoznavanje ovih znakova kod sebe ili drugih prvi je korak prema traženju stručne pomoći i vraćanju boja u svakodnevicu.
