Desetljećima su istraživanja o raznolikim koštanim sirovinama koje su koristili narodi kasnog pretpovijesnog razdoblja (otprilike 1220. do 330. godine prije sadašnjosti) u regiji Sierras de Córdoba bila rijetka. Međutim, dr. Matías Medina i njegovi kolege, Sebastián Pastor i Gisela Sario, objavili su tehnološku analizu proizvodnih tehnika korištenih za izradu jednog od najbrojnijih tipova koštanih alata – koštanih vrhova strijela.
Istraživanje objavljeno u časopisu International Journal of Osteoarchaeology uspješno popunjava veliku prazninu u razumijevanju načina na koji su ove drevne zajednice organizirale svoju zanatsku proizvodnju i svakodnevni život.
Povijesni kontekst i dosadašnja saznanja
Kasno pretpovijesno razdoblje u argentinskoj regiji Sierras de Córdoba karakterizirale su zajednice koje su prakticirale fleksibilna mješovita gospodarstva, kombinirajući lov i sakupljanje s poljoprivredom. To im je omogućilo održavanje visoke mobilnosti uz zauzimanje sezonskih kampova i prilagodbu načina života tadašnjim optimalnim strategijama preživljavanja.
Međutim, te su zajednice proizvodile samo raštrkan, slabo uočljiv arheološki materijal, uključujući koštane alate, koji su bili važan, ali donedavno nedovoljno istražen aspekt njihove materijalne kulture. Dr. Medina objašnjava da su se publikacije o koštanim tehnologijama u Južnoj Americi desetljećima fokusirale isključivo na tipologiju artefakata radi određivanja starosti nalazišta, zanemarujući same tehnike proizvodnje.
Kako su se izrađivali ovi drevni vrhovi?
Kako bi riješili ovaj nedostatak znanja, studija je ispitala 117 koštanih artefakata prikupljenih iz Museo Arqueológico Numba Charava u Argentini. Analiza je otkrila fascinantne detalje o procesu proizvodnje:
- Sirovina: Primarno su se koristile kosti ljame, najvjerojatnije gvanaka, koji se lovio za hranu.
- Proces: Duge kosti nogu prvo bi se uzdužno cijepale kako bi se dobili obradivi komadi.
- Oblikovanje: Komadi su se izravnavali brušenjem o abrazivno kamenje, a zatim strugali i rezbarili u oblik vrha strijele.
- Završna obrada: Vrhovi su polirani do visokog sjaja kako bi se smanjio otpor zraka i zaštitili od vremenskih utjecaja.
Oružje za lov ili rat?
Posebno su zanimljivi rijetki ukrašeni vrhovi. Dr. Medina navodi da su pronađena samo tri vrha s urezanim ukrasima poput linija i malih trokuta. Znanstvenici vjeruju da su ovi koštani vrhovi prvenstveno korišteni za ratovanje, a ne za lov. Urezani ukrasi ili specifični stilski atributi služili su kao izraz društvenog identiteta i snažan podsjetnik na kulturnu pripadnost onoga tko je odapeo strijelu.
Ovo istraživanje potvrđuje da je nuklearna obitelj bila primarna društvena jedinica za proizvodnju hrane i alata. Svaki je vrh bio unikatan, a vještina izrade vjerojatno se prenosila s koljena na koljeno unutar obitelji. Buduće usporedbe s okolnim regijama ponudit će još dublji uvid u to kako su drevni narodi prilagođavali svoju tehnologiju dostupnim materijalima i okolišu.
