U priručnicima o loženju u kaminu obično se raspravlja o vlažnosti goriva, sezonskom sušenju ili vrsti drva. Mnogo rjeđe se dotiče tema veličine cjepanica i količine drva koja bi odjednom trebala ući u komoru za izgaranje, a ipak volumen punjenja utječe na temperaturu, brzinu izgaranja, pa čak i na trajnost elemenata kamina.
Mora li količina drva odgovarati snazi kamina?
Proizvođači uređaja naglašavaju da kamin najučinkovitije radi kada punjenje ne prelazi njegove toplinske mogućnosti. U velikoj većini slučajeva može se usvojiti okvirno pravilo: 1 kg suhog drva daje oko 3,4 kW energije, stoga u ložištu nazivne snage 15 kW jednokratno punjenje ne bi smjelo biti veće od 4–5 kg.
Informacije o dopuštenoj masi goriva pojavljuju se i u uputama mnogih proizvođača ložišta i upravo tamo vrijedi potražiti smjernice o veličini punjenja za određeni model kamina. Previše drva u kaminu dovodi do naglih skokova temperature i ograničava dovod zraka. Takvo gušenje plamena rezultira dimljenjem, nepotpunim izgaranjem i povećava rizik od taloženja čađe i plinova. U ekstremnim slučajevima to čak može dovesti do preopterećenja ložišta i oštećenja šamotnih elemenata koji su odgovorni za stabilizaciju temperature.
Utječe li debljina cjepanica na kvalitetu izgaranja?
Veličina cjepanica jednako je važna kao i količina goriva. Previše masivni, dugi komadi otežavaju njihovo pravilno slaganje, blokiraju cirkulaciju zraka i mogu uzrokovati lokalno pregrijavanje komore. Optimalni promjer cjepanica najčešće je 10–12 cm, a njihov ukupni opseg ne bi trebao prelaziti oko 30 cm, što olakšava postupno zagrijavanje i stabilno izgaranje.
Ako je drvo predebelo, vatra ga ne zahvaća ravnomjerno. Tada nastaju „hladne zone” u kojima proces izgaranja teče nepotpuno. Oslobađa se više dima, a žar se zadržava uglavnom u vanjskim slojevima cjepanice. Kao rezultat toga, takvo drvo često ne izgori u potpunosti, troši se uzalud i ostavlja neizgorene ostatke. Mnogi Hrvati griješe koristeći predugačke cjepanice koje onemogućuju razmak potreban za slobodan protok zraka. Pregusto ispunjeno ložište blokira dovod zraka i snižava temperaturu izgaranja, što izravno utječe na čađenje stakla i povećano nakupljanje čađe u dimnjaku.
Kako slagati drva? Metoda odozgo i metoda „šatora”
Čak ni odgovarajuća količina i veličina cjepanica možda neće pomoći kod loše kvalitete izgaranja ako su složene potpuno nasumično – pretijesno ili prelabavo. U tehnici „odozgo” na sam dno stavljaju se najdeblje cjepanice, a sljedeći slojevi grade se od sve sitnijih komada. Na sam vrh stavlja se potpala. Nakon paljenja, vatra se razvija od vrha prema dolje. Ova metoda preporučuje se kada je prioritet ekonomično i dugotrajno grijanje.
Alternativa je tradicionalna metoda „slova A” ili slaganje drva u obliku šatora (ponekad opisano kao bunar). U prvoj varijanti na dno ložišta stavljaju se jedna ili dvije deblje cjepanice paralelno, a zatim se dodatni komadi drva naslanjaju pod kutom, tvoreći slovo A. U prostoru ispod „krova” stavlja se potpala. Metoda šatora ili tipija sastoji se pak od okomitog postavljanja cjepanica oko središnje postavljene potpale. To potiče brzo i ravnomjerno paljenje, što je idealno kada želite brzo postići visok, dekorativan plamen.
