Rijetko kada povijest riječi postane prava detektivska priča. No upravo se to događa u Aberystwythu, sveučilišnom gradu u Walesu, gdje grupa lingvista pokušava rekonstruirati vokabular jezika koji su gotovo potpuno izgubljeni: drevnih keltskih jezika koji su se govorili u Velikoj Britaniji i Irskoj prije dolaska Rimljana.
Danas su velški, irski i škotski galski živi jezici, iako u apsolutnoj manjini. Ono što malo tko zna jest da ti moderni jezici vuku korijene iz skupa keltskih varijanti koje su cvjetale stoljećima, a od kojih je, iznenađujuće, preostalo tek nekoliko riječi. Zapravo, taj oskudni materijal – ne više od tisuću pojmova – jedini je preživjeli trag lingvističke tradicije duge više od pola tisućljeća. Sada će, po prvi put, te raspršene riječi biti prikupljene u jednom svesku: prvom cjelovitom rječniku drevnih keltskih jezika.
Zadatak koji vode istraživači s Odjela za keltske studije Sveučilišta u Aberystwythu nije jednostavan. Podaci su fragmentirani, izvori raspršeni, a mnogi jezici koje pokušavaju spasiti već su bili u opadanju kada je Rimsko Carstvo nametnulo latinski kao službeni jezik. Ipak, tim se upustio u ovu misiju s mješavinom akademske strogoće i povijesne ambicije: prikazati, po prvi put, bogatstvo, raznolikost i povezanost ovih jezika u njihovom najstarijem kontekstu, od 4. stoljeća pr. n. e. pa sve do otprilike 500. godine n. e.
Kletve, vojnici i sveto kamenje: Izvori rječnika
Kako se rekonstruira jezik od kojeg nije ostalo gotovo ništa? Tim predvođen profesorom Simonom Rodwayem polazi od fascinantne raznolikosti izvora. Neki od najvažnijih su pogrebni ili ritualni natpisi pronađeni na kamenju, od kojih su mnogi uklesani ogamskim pismom: sustavom linija i zareza koji su koristile keltske zajednice u Irskoj i dijelovima zapadne Britanije između 4. i 6. stoljeća.
Možda su najneobičniji izvori takozvane tablice kletvi, tanke olovne pločice koje su stari Kelti koristili za zazivanje osvete bogova. Ove kletve bacane su u svete izvore, poput onih u rimskom gradu Bathu, i sirovo su izražavale želju za božanskom kaznom protiv lopova, suparnika ili nevjernih ljubavnika. U nekima od njih jezik koji se koristio nije bio latinski ni grčki, već primitivni oblik otočnog keltskog jezika. Iako kratke, ove kletve nude dragocjene upute o gramatici, vokabularu i strukturama razmišljanja onih koji su ih pisali.
- Vojni zapisi: Pisma i administrativni registri rimskih vojnika stacioniranih u Britaniji koji su povremeno uvodili keltske termine za mjesta ili pojmove bez latinskog ekvivalenta.
- Klasični tekstovi: Zapisi Julija Cezara koji donose imena naroda, gradova i plemenskih vođa na njihovom izvornom jeziku.
- Arheološki nalazi: Ritualni predmeti s urezanim simbolima i kratkim porukama.
Više od samih riječi: Rekonstrukcija kulturnog krajolika
Ovaj rječnik ne želi biti samo popis pojmova. Okupljanjem riječi iz tako različitih konteksta, cilj je rekonstruirati lingvistički i kulturni krajolik Britanskih otoka tijekom razdoblja golemih povijesnih transformacija. Jedno od najzanimljivijih otkrića tima je postojanost određenih leksičkih korijena koji su preživjeli do danas. Na primjer, korijen mor- (more) pojavljuje se u riječima kao što su velški môr ili staroirski muir, a nalazi se i u drevnim toponimima poput Moridunum (danas Carmarthen) ili Morikambe (Morecambe).
Konačni rezultat projekta bit će dostupan u digitalnom i tiskanom obliku te teži postati referentna točka za lingviste, povjesničare i arheologe. U samo tisuću riječi krije se cijela jedna povijest naroda koji su gradili dolmene, krotili divljinu i prkosili rimskim legijama. Vratiti im te riječi znači, na neki način, vratiti im glas.
