Rekordne brojke: Koliko stranaca zapravo radi u Hrvatskoj?
Prema najnovijim službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), hrvatsko tržište rada prolazi kroz povijesnu transformaciju. U razdoblju od početka siječnja pa do kraja studenoga 2025. godine, u Republici Hrvatskoj izdano je nevjerojatnih 160.176 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Iako su turizam i ugostiteljstvo i dalje primarni sektori za uvoz radne snage, sektor trgovine bilježi snažan uzlet s čak 8.012 izdanih dozvola.
Analiza podataka pokazuje da se 76.700 dozvola odnosi na potpuno novo zapošljavanje, dok je 64.009 stranaca produljilo svoje postojeće ugovore. Sezonski rad, ključan za stabilnost naše obale, obuhvatio je 19.467 dozvola, što jasno ukazuje na kroničan nedostatak domaćeg kadra u gotovo svim gospodarskim granama.
Tko su ljudi koji grade našu budućnost?
Kada se pogleda struktura prema državljanstvu, primat drže susjedi iz Bosne i Hercegovine s 30.188 dozvola. Odmah iza njih smjestili su se radnici iz Nepala, njih 29.579, dok treće mjesto zauzimaju državljani Srbije s 23.145 dozvola. Na listi se nalaze i Filipinci (16.195), Indijci (14.500) te Makedonci (11.384). Značajan doprinos daju i radnici s Kosova (5.860), iz Uzbekistana (5.161), Egipta (5.149) te Bangladeša (3.183).
Iako statistika pruža suhoparne brojke, stvarni život odvija se na ulicama i u trgovinama, gdje se često lome koplja oko integracije ovih ljudi. Dok ih mnogi Hrvati dočekuju s razumijevanjem, svjesni žrtve koju podnose odlaskom tisućama kilometara od doma, raste i broj onih koji s skepticizmom gledaju na jezičnu barijeru.
Neočekivan obrat u trgovini: Alex postao 'spasitelj’
Mnogi kritičari često prigovaraju kako strani radnici nemaju volje naučiti hrvatski jezik. Međutim, iskustvo novinara Slobodne Dalmacije u jednom splitskom Lidlu baca sasvim novo svjetlo na cijelu situaciju. Dok je čekao na blagajni sa škartocom punim kuglica sa sirom, svjedočio je trenutku u kojem se uloge potpuno zamjenjuju.
Mladi hrvatski blagajnik mučio se s pronalaskom koda za pecivo, neprestano vrteći vrećicu i tražeći rješenje u sustavu. U tom trenutku, njegov kolega Alex, strani radnik koji radi dvije blagajne dalje, bez oklijevanja je na tečnom hrvatskom jeziku 'ispalio’ točnu šifru kao iz topa. Alex, koji je očito iskusniji i motiviraniji, pomogao je domaćem kolegi i ubrzao proces na opće oduševljenje prisutnih.
Ovo nije izoliran slučaj. Slične priče stižu i iz drugih trgovina, sugerirajući da problem možda nije u 'par imenica i glagola’ stranaca, već u predrasudama onih koji ih promatraju. Dok Alex i njegovi kolege marljivo uče i rade, ostaje pitanje – jesmo li spremni prihvatiti da su marljivost i ljudskost univerzalni jezici koji ne poznaju granice?
