Kada u žuti spremnik stavimo ambalažu od plastike i metala, ona ne nestaje. Proces počinje sakupljanjem i razvrstavanjem, nakon čega slijedi prijevoz do postrojenja za sortiranje. Tamo se plastika razdvaja po vrstama – PET, HDPE, PP i druge – a metal se odvaja magnetskim i ostalim postupcima. Sve se to odvija kako bi se dobile čiste sirovine spremne za recikliranje.
Sortiranje, pranje i priprema za reciklažu
Nakon razvrstavanja slijedi pranje i usitnjavanje. Plastika se pere kako bi se uklonile nečistoće i ostaci hrane, zatim se melje u ljuskice te se, ovisno o tehnologiji, dodatno separira i čisti. Dobiveni regranulat je sirovina za nove proizvode – od ambalaže i pregradnih zidova do dijelova za automobile. Recikliranje štedi resurse i energiju, ali ključno je da u spremniku završi samo čista i isprana ambalaža.
Što ne ide u žuti spremnik i zašto
Ne spada sve „plastično“ u kontejner za ambalažu: vrećice za kućne ljubimce, npr. ne idu u žuti spremnik, a niti jednokratna zaštitna odjeća. Vrećice i folije često zapetljavaju strojeve u sortirnicama, pa je bolje odložiti ih na reciklažna dvorišta ako ih lokalni sustav ne prima u spremnik. Isto vrijedi i za kombinirane materijale koji se teško razdvajaju.
Također, važno je da ambalaža bude prazna i, kad god je moguće, isprana. Male količine ostataka hrane i tekućina mogu onečistiti cijelu partiju, smanjiti kvalitetu reciklata i povećati troškove. Savjet je jednostavan: isprazni, ako treba isperi, i tek onda baci u žuti spremnik.
