Ubrzani prekid
Umjesto dvosatnog putovanja kroz vijugave planinske ceste, zamislite da vas se prebacuje od Sappora, glavnog grada Hokkaida, do svjetski poznatog skijaškog odredišta Niseko u samo 25 minuta.
Takva praktičnost – svakako san za legije putnika koji Niseko tretiraju kao svoje zimsko igralište – trebala je biti stvarnost do 2030. godine.
Međutim, umjesto da putnike prevozi brzim vozom, Japan se suočava s kašnjenjima, poskupljenjima i regionalnim sukobima koji prijete da ovaj projekt pretvore u skupi promašaj.
Dok Japan ponovno dobiva čvršće gospodarsko uporište nakon pada „izgubljenih desetljeća”, brza željeznica (HSR) utjelovljuje raskrižje.
S jedne strane, to je simbol tehnološke izvrsnosti i nacionalnog ponosa; s druge strane, predstavlja financijsko breme i politički kamen spoticanja.
Politička trakavica
Projekt brze željeznice Hokkaido, nazvan Hokkaido Shinkansen, već dugo je u središtu političkih bitaka.
Iako je prva faza, koja povezuje Aomori na Honshuu i Shin-Hakodate na Hokkaidu, otvorena 2016. godine, nastavak do Sappora naišao je na žestok otpor.
Vlada je prvotno obećala da će država financirati većinu troškova, procijenjenih na 9 milijardi eura, ali se trošak popeo na preko 12 milijardi eura.
To je izazvalo ljutnju poreznih obveznika, posebno nakon što je nacionalni dug porastao zbog pandemije i potresa.
Regionalne vlasti na Hokkaidu, koje su nekoć bile najveći zagovornici projekta, sada su podijeljene.
Dok grad Sapporo vidi željeznicu kao ključnu za turizam i gospodarski rast, ruralna područja strahuju da će im vlak samo „isprazniti” stanovništvo prema većim gradovima.
„Nismo bogati da bismo gradili stvari koje nam ne trebaju.”
Taj sentiment izrazio je regionalni dužnosnik, ukazujući na činjenicu da je broj putnika u prvoj godini rada daleko ispod projekcija.
Putovanje vlakom jest brže od vožnje automobilom, ali cijena karte iznosi gotovo 150 eura u jednom smjeru, što je za mnoge lokalne stanovnike preskupo.
Tehnološka i logistička noćna mora
Japan je ponosan na svoj točan i učinkovit sustav, ali izgradnja kroz planine Hokkaida pokazala se noćnom morom.
Teren je izuzetno težak, zahtijevajući izgradnju brojnih tunela i mostova.
Zbog strožih ekoloških propisa i neočekivanih geoloških problema, rokovi su se produžavali.
U međuvremenu, troškovi rastu.
Procjenjuje se da će svaki kilometar tračnice koštat više od bilo kojeg drugog projekta brze željeznice na svijetu.
Neki stručnjaci pitaju je li uopće isplativo graditi takvu infrastrukturu za područje s relativno malim brojem stanovnika.
Čak i ako se izgradnja završi, pitanje je hoće li broj putnika biti dovoljan da pokrije operativne troškove.
Singapurci i turisti u sjeni
Iz perspektive vanjskih promatrača, posebno onih iz Azije koji vole skijati u Niseku, ovo su razočaravajuće vijesti.
Singapurci, Malezijci i drugi turisti navikli su na luksuz i brzinu.
Za njih je kašnjenje projekta neugodnost, ali ne i katastrofa – i dalje mogu letjeti do Chitosea, a zatim se voziti kombijem ili unajmiti auto.
Međutim, za Japan, to je znak dubljeg problema.
Gubitak zamaha na velikom infrastrukturnom projektu šalje poruku investitorima i svijetu da se Japan možda vraća u starim, sporim navikama.
Umjesto da bude vozilo za gospodarski oporavak, projekt brze željeznice Hokkaido postao je teret koji vuče resurse prema dolje.
Dok se 2030. približava, cilj da se skrati putovanje do Niseka na 25 minuta čini se sve daljim snom.
Vlak je spreman, tračnice su tu, ali politička i financijska volja – čini se – odlutale su negdje drugdje.
