Slika koju je zabilježila NASA otkrila je iznenađujuću bijelu mrlju u obliku lubanje usred pustinje Sahare. Iako su mnogi na prvi pogled pomislili da je riječ o rijetkom snježnom pokrivaču, znanstvenici objašnjavaju da ovaj prirodni fenomen ima svoje podrijetlo u drevnom geološkom procesu koji se dogodio prije više od 12.000 godina. Ova neobična struktura nalazi se u Trou au Natronu, poznatom i kao Doon Orei, vulkanskoj kalderi smještenoj na sjeveru Čada, unutar masiva Tibesti.
Formacija, promjera približno 1.000 metara, nastala je nakon velike erupcije, a danas iz svemira izgleda poput ljudskog lica isklesanog na pijesku pustinje. Prema podacima NASA-inog Earth Observatoryja, ovaj specifičan izgled rezultat je kontrasta između sjene ruba kratera i svjetlijih dijelova tla. Iz Zemljine orbite, ta igra svjetlosti i reljefa stvara iluziju “bijele lubanje” koja kao da promatra nebo.
Tajna bijele boje: Nije snijeg, već sol
Karakterističan sjaj koji prekriva dno kratera ne potječe od snijega, već od natrona. Riječ je o mineralnom spoju koji se sastoji od natrijevog karbonata, natrijevog bikarbonata i natrijevog sulfata. Ova prirodna tvar stvara bjelkasti sloj koji, reflektirajući sunčevu svjetlost, naglašava oblik figure. Njegova krhka i sjajna tekstura odgovorna je za vizualni efekt koji toliko privlači pažnju na satelitskim snimkama.
Tamnija područja odgovaraju stošcima vulkanskog pepela koji se uzdižu nekoliko metara iznad površine. Te strukture definiraju “očne duplje” i “nos” lubanje, dok sjena ruba kratera upotpunjuje iluziju ljudskog lica oblikovanog prirodom. Iako danas Trou au Natron izgleda kao pust i beživotan okoliš, u prošlosti je skrivao potpuno drugačiji svijet.
Drevno jezero i fosilni ostaci
Istraživanja provedena još od 1960-ih godina otkrila su da je ovo područje nekada bilo dom ledenjačkom jezeru. Ispod sloja natrona pronađeni su fosili puževa i planktona, starosti oko 14.000 godina. Kasnije, 2015. godine, pronađeni su ostaci algi stari čak do 120.000 godina, što potvrđuje da je ovo područje bilo bujan vodeni ekosustav prije nego što se transformiralo uslijed vulkanskih erupcija i klimatskih promjena.
Stručnjaci s Instituta Smithsonian ističu da, iako je kaldera trenutno neaktivna, nalazi se u blizini Tarso Toussidéa, stratovulkana prekrivenog skrućenom lavom koji bi još uvijek mogao biti aktivan. Gledano s površine Zemlje, oblik lubanje potpuno nestaje, no iz svemira, “Saharska lubanja” ostaje jedna od najjedinstvenijih slika koje je NASA zabilježila, služeći kao podsjetnik na transformativnu snagu geologije.
