Nova era istraživanja svemira
Trenutno oko Zemlje kruži oko 15.000 satelita. Većina njih, poput Međunarodne svemirske postaje i teleskopa Hubble, boravi u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO), koja doseže do oko 2.000 kilometara iznad površine Zemlje. Međutim, kako se sve više satelita lansira u LEO – samo SpaceX-ova mreža Starlink s vremenom će tamo poslati tisuće novih jedinica – ova regija postaje prenatrpana.
Srećom, postoji još jedna orbita, čak i bliža Zemlji, koja obećava ublažavanje te gužve. Zove se VLEO (very low Earth orbit) ili vrlo niska Zemljina orbita i nalazi se na samo 100 do 400 kilometara iznad površine našeg planeta.
[IMG_0]
Prednosti VLEO satelita
Sateliti u vrlo niskoj Zemljinoj orbiti nude brojne prednosti u usporedbi s onima na većim visinama. Budući da su bliže površini, njihove su slike znatno oštrije, što je idealno za poljoprivredu, klimatske znanosti i vojni nadzor.
- Veća rezolucija: Jasniji prikaz Zemlje omogućuje preciznije podatke.
- Brža komunikacija: Smanjena latencija omogućuje glađe razgovore i brži internet.
- Bolja vremenska prognoza: Snimanje oblaka iz blizine pruža detaljnije podatke za prognoziranje.
„VLEO sateliti pružaju prednosti u rezoluciji i brzini koje su ranije bile nedostižne, čineći ih ključnim za budućnost globalne povezanosti.”
Izazov atmosferskog otpora
Možda se pitate zašto je ova regija do sada izbjegavana. Glavni razlog je atmosferski otpor. Iako se svemir često smatra vakuumom, atmosfera se postupno prorjeđuje, a na visinama VLEO orbite ona je još uvijek dovoljno gusta da usporava satelite. To uzrokuje njihovo deorbitiranje i izgaranje u atmosferi u roku od nekoliko tjedana ili čak dana ako se stalno ne pokreću naprijed.
Kako bi se suprotstavili tom otporu, sateliti trebaju stalni pogon. Konvencionalni potisnici bi prebrzo potrošili gorivo, no znanstvenici razvijaju inovativne sustave koji bi kao gorivo mogli koristiti samu atmosferu.
Inovacije u pogonskim sustavima
Istraživački timovi, uključujući one s Penn Statea, razvijaju 'air-breathing’ mikrovalne plazma potisnike. Ovaj sustav usisava rijetku atmosferu, zagrijava je mikrovalovima i izbacuje kroz mlaznicu, stvarajući potisak bez potrebe za nošenjem teškog goriva. Uz to, inženjeri se moraju suočiti s problemima poput atomskog kisika koji uzrokuje koroziju i ekstremno visokih temperatura uslijed trenja.
Juniper Research procjenjuje da će se u sljedeće tri godine u ovaj sektor uložiti 220 milijardi dolara. Uskoro bi vaš internet, vremenska prognoza i sigurnost mogli biti znatno bolji, zahvaljujući upravo ovim satelitima u vrlo niskoj orbiti.
