Zagonetka u tami Kuiperovog pojasa
Nedavno otkriće nakupine objekata u Kuiperovom pojasu iz temelja potresa postojeće teorije o nastanku planeta. Nova saznanja uzdrmala su znanstvenu zajednicu: otkriveno je gusto grupiranje ledenih tijela na samom rubu našeg kozmičkog susjedstva. Ova skupina nalazi se u pojasu iza orbite Neptuna, a njezino postojanje postavlja ozbiljna pitanja o prvobitnoj arhitekturi Sunčevog sustava.
Ova neobična struktura smještena je na otprilike 43 astronomske jedinice od Sunca, što odgovara udaljenosti od oko 6,4 milijarde kilometara. To je područje u kojem izravni gravitacijski utjecaj velikih planeta počinje slabjeti, ostavljajući prostor za drevne relikte iz doba formiranja sustava.
Precizna identifikacija ledenih tijela
Studija koju je predvodio Amir Siraj s prestižnog Sveučilišta Princeton identificirala je ovu unutarnju jezgru kao kompaktnu skupinu koja se nalazi uz bok drugom već poznatom klasteru. Ovi objekti su poznati kao objekti Kuiperovog pojasa (KBO), mali ledeni kamenčići koji kruže blizu ravnine ekliptike po neobično kružnim orbitama. Očuvanost ovih orbita ukazuje na drevnu stabilnost Sunčevog sustava i sugerira da bi ova tijela mogla biti primitivni fragmenti koji nikada nisu bili izloženi nasilnom gravitacijskom raspršivanju.
Znanstvenici su već 2011. godine izvijestili o sličnoj strukturi, ali su tadašnje promatračke pogreške i tehnička ograničenja onemogućili otkrivanje finijih grupacija. Kako bi prevladali ove prepreke, istraživački tim koristio je metodu grupiranja DBSCAN i preračunao orbite, čime su eliminirali „šum” uzrokovan kretanjem Sunca i fokusirali se na elemente na koje planeti izravno ne utječu.
Gravitacijski potpis Neptuna
Objekti klasificirani kao „hladni klasični objekti“ posebno su zanimljivi jer se pretpostavlja da su nastali izravno u primordijalnoj atmosferi Sunčeve maglice. Za razliku od drugih tijela, ovi objekti zadržavaju svoj kemijski sastav i putanju, pružajući nam neprocjenjive informacije o početnim uvjetima našeg sustava. Proučavanje ovih fragmenata omogućuje nam da bolje razumijemo granice dinamičkog zagrijavanja tijekom migracije divovskih planeta.
Podjela između ove nove unutarnje jezgre i glavne strukture mogla bi biti rezultat drevnih orbitalnih rezonanci. Teoretski modeli sugeriraju da je tijekom migracije Neptuna prema van njegova gravitacija mogla zahvatiti i zadržati određene objekte u specifičnim rasponima. Studija pokazuje da je rezonancija, vjerojatno u omjeru 7:4, djelovala kao gravitacijska metla, čisteći prostor između dvije skupine ledenih objekata i stvarajući jaz koji danas opažamo.
Za potvrdu radi li se o potpuno zasebnom objektu ili samo o rubu već poznate jezgre, bit će potrebna još preciznija promatranja. Budući opservatorij Vera C. Rubin igrat će ključnu ulogu u ovom zadatku, jer će njegove sposobnosti širokokutnog promatranja omogućiti stručnjacima da katalogiziraju velik broj blijedih i udaljenih objekata koji su nam do sada bili nevidljivi.
