Život je uistinu blistav, barem prema eksperimentu koji su proveli istraživači sa Sveučilišta u Calgaryju i Nacionalnog istraživačkog vijeća Kanade. Izvanredan eksperiment na miševima i lišću dviju različitih biljnih vrsta otkrio je izravne fizičke dokaze o jezivom fenomenu „biofotona” koji prestaje nakon smrti, sugerirajući da bi sva živa bića – uključujući i ljude – mogla doslovno svijetliti zdravljem, sve dok taj sjaj ne utihne.
Nalazi bi se na prvi pogled mogli činiti pomalo rubnima. Teško je ne povezati znanstvena istraživanja bioloških elektromagnetskih emisija s odbačenim i paranormalnim tvrdnjama o aurama koje okružuju žive organizme. Ipak, znanost iza ovoga je vrlo stvarna i mjerljiva.
Znanost iza biofotona
Fizičar sa Sveučilišta u Calgaryju, Vahid Salari, i njegov tim tvrdili su da su promatrali upravo to – ultra-slabu emisiju fotona (UPE) koju proizvodi nekoliko živih životinja u snažnom kontrastu s njihovim mrtvim tijelima, kao i u nekolicini biljnih listova. Čak i u teoriji, vidljive valne duljine svjetlosti koje emitiraju biološki procesi trebale bi biti toliko slabe da ih lako preplavi intenzivan sjaj okoline i toplina koju stvara naš metabolizam.
Glavni kandidat za izvor ovog zračenja je učinak različitih reaktivnih vrsta kisika koje žive stanice proizvode kada su opterećene stresovima kao što su toplina, otrovi, patogeni ili nedostatak hranjivih tvari. Uz dovoljno molekula vodikovog peroksida, materijali poput masti i proteina mogu proći kroz transformacije koje izbacuju foton ili dva dok se vraćaju u stabilno stanje.
- Neinvazivna dijagnostika: Praćenje stresa tkiva moglo bi postati moćan alat u medicini.
- Poljoprivreda: Tehnika bi mogla pomoći u ranoj detekciji bolesti kod usjeva.
- Vidljivi spektar: Istraživači su uspjeli snimiti fotone u pojasu vidljive svjetlosti.
Eksperiment s miševima i biljkama
Kako bi utvrdili može li se proces mjeriti na cijelim subjektima, istraživači su koristili visokoosjetljive CCD kamere kako bi usporedili emisije iz cijelih miševa – prvo živih, a zatim mrtvih. Miševi su bili zagrijani na tjelesnu temperaturu čak i nakon smrti, kako bi se spriječilo da toplina bude varijabla u mjerenju svjetlosti.
Istraživači su otkrili da mogu uhvatiti pojedinačne fotone koji iskaču iz mišjih stanica prije i nakon smrti. Razlika je bila jasna, sa značajnim padom UPE-a nakon što su životinje eutanazirane. Slični rezultati dobiveni su i na listovima biljaka, gdje su ozlijeđeni dijelovi svijetlili značajno jače od neozlijeđenih dijelova tijekom 16 sati snimanja.
Ovaj eksperiment potiče nagađanja da bi najslabiji eterični sjaj koji proizvode stanice pod stresom jednoga dana mogao reći liječnicima jesmo li uistinu u blistavom zdravlju ili se naše tijelo bori s nevidljivim neprijateljima.
