Zamislite ovo: umirovljeni bilježnik u Španjolskoj mora vratiti zapanjujućih 59.161,10 eura svog mirovinskog primanja Španjolskom Nacionalnom institutu za socijalno osiguranje (INSS). Zašto? Španjolski Vrhovni sud potvrdio je da se radi o nepropisno isplaćenim sredstvima jer je bilježnik primao takozvanu „aktivnu mirovinu” dok je i dalje obavljao svoju dužnost. Ova odluka otvara važna pitanja o kompatibilnosti mirovinskih davanja i obavljanja javnih funkcija te naglašava važnost preciznosti u administrativnim deklaracijama.
Neobičan slučaj bilježnika Virgilia
Prema detaljima presude, bilježnik po imenu Virgilio podnio je zahtjev za mirovinu 25. srpnja 2013. godine. Prilikom prijave, Mirovinskom sustavu je uredno prijavio početak svoje samostalne djelatnosti kao „vlasnik bilježničkog ureda”. Vrlo je važno napomenuti da je pritom izričito deklarirao da neće obavljati nikakvu dužnost ili visoki položaj u javnom sektoru. Na temelju te izjave i danih podataka, španjolsko socijalno osiguranje odobrilo mu je mirovinu kroz model „aktivne mirovine” (jubilación activa), što je sustav koji omogućava rad uz primanje mirovine pod određenim uvjetima.
Međutim, situacija se dramatično promijenila godinama kasnije. U rujnu 2014., nakon pažljivog križanja baza podataka od strane administracije, otkriveno je nešto što je dovelo do pokretanja cijelog pravnog postupka. Administrativni sustav otkrio je da bilježnik i dalje prima punih 100% svoje mirovine dok je istovremeno obavljao funkciju koju španjolski Opći zakon o socijalnom osiguranju (Ley General de la Seguridad Social) smatra nespojivom s aktivnom mirovinom.
Što je „Aktivna mirovina” i zašto je bilježnik prekršio pravila?
Koncept „aktivne mirovine” u Španjolskoj osmišljen je kako bi se umirovljenicima omogućilo da ostanu aktivni na tržištu rada, primajući dio svoje mirovine uz prihode od rada. Međutim, za ovu vrstu mirovine postoje strogi uvjeti. Ključni uvjet, koji je u ovom slučaju bio sporan, jest da se ova vrsta mirovine odnosi isključivo na djelatnosti u privatnom sektoru. Prema članku 214. Općeg zakona o socijalnom osiguranju, obavljanje javne funkcije, kao što je bilježnička, nije kompatibilno s primanjem pune aktivne mirovine.
Španjolski Vrhovni sud je u svojoj presudi jasno objasnio srž problema: bilježnik je počinio netočnost prilikom prijave svoje djelatnosti kao privatne. Stvarnost je, kako je sud utvrdio, bila potpuno drugačija: bilježnička služba u Španjolskoj nedvojbeno je javna funkcija, budući da je bilježnik javni službenik ovlašten za ovjeru dokumenata i jamčenje pravne sigurnosti. Stoga je obavljanje ove funkcije bilo nespojivo s aktivnom mirovinom, koja je, ponavljamo, strogo ograničena na privatni sektor.
Pravna bitka: Od žalbe do Vrhovnog suda
Nakon što je socijalno osiguranje zatražilo povrat nepropisno naplaćenih iznosa od 59.161,10 eura, bilježnik se nije složio s odlukom i pokrenuo je pravni postupak. Slučaj je prvotno došao pred Županijski sud (Tribunal Superior de Justicia – TSJ) Valencijske zajednice. Taj je sud u početku presudio u njegovu korist, navodeći da je dug zastario jer su prošle četiri godine od trenutka isplate. Ova odluka temeljila se na općem pravilu zastare koje se primjenjuje u mnogim pravnim slučajevima.
Međutim, to nije bio kraj priče. Slučaj je, nakon što je prošao kroz nižestupanjske sudove, naposljetku stigao do Španjolskog Vrhovnog suda. Vrhovni sud je preokrenuo kriterij nižeg suda i presudio u korist socijalnog osiguranja. Sud je detaljno objasnio da je bilježnik počinio „netočnost” (inexactitud) u svojoj početnoj izjavi prilikom podnošenja zahtjeva za mirovinu, što je bila ključna činjenica koja je dovela do nepropisne isplate mirovine.
Netočna izjava čini dug nezastarivim
Ključna pogreška koju je Vrhovni sud ispravio u odluci Županijskog suda bila je, dakle, pogrešna primjena pravila o zastari. Vrhovni sud je podsjetio da Zakon o sudskoj nadležnosti (Ley Reguladora de la Jurisdicción Social – LRJS) propisuje opće pravilo zastare od četiri godine za mnoge slučajeve, ali jasno izuzima revizije motivirane „propustima ili netočnostima u izjavama korisnika”. Ova klauzula pokazala se presudnom za ishod slučaja.
Unatoč tome što je Španjolski Nacionalni institut za socijalno osiguranje (INSS) podnio tužbu (umjesto da je revokaciju obavio službeno), Vrhovni sud je potvrdio da radnja revizije nije bila podložna tom četverogodišnjem zastarnom roku. U riječima same presude, kada postoji netočnost ili pogreška u deklaraciji od strane korisnika, LRJS „ne utvrđuje nikakav rok za reviziju”, što znači da se korisnik „ne smije okoristiti četverogodišnjim zastarnim rokom” koji bi mu inače bio na raspolaganju.
Stoga je Sud zaključio da je socijalno osiguranje imalo pravo ispraviti pravo na primanje mirovine u bilo kojem trenutku, upravo zbog početne netočnosti u bilježnikovoj deklaraciji. Presuda Vrhovnog suda poništava odluku Županijskog suda i potvrđuje obvezu povrata 59.161,10 eura, iako se povrat ograničava na četiri godine prije provedene revizije, kako je propisano Općim zakonom o socijalnom osiguranju. Ovaj slučaj služi kao važno podsjetnik na odgovornost pojedinaca prilikom davanja izjava institucijama socijalnog osiguranja.
